Valtera Morovića zatekli smo (a gdje bi drugo) u planinarskom domu “Paklenica”. Poznajemo ga dobro od ranije tj. od kada i dolazimo u ovaj prekrasni objekat, a razgovor je vođen u nedjelju 9. srpnja 2000. ujutro. Razgovor su vodili Gordana Lišnić i Salvatore Milano.
Predstavi se posjetiteljima web stranica PK “Split” i reci nam nešto o sebi !
Zovem se Valter Morović, preksutra ću navršiti četrdeset godina života, po zanimanju sam brodostrojar, a planinarsvom se aktivno, bavim pune 23 godine. Pauzirao sam jedino u vrijeme Domovinskog rata. Trenutno sam na funkciji predsjednika društva a obavljam posao domara planinarskog doma “Paklenica”.
Kao predsjednik Planinarskog društva “Paklenica”, najpozvaniji si da nam ukratko opišeš svoje društvo…
Predsjednik Društva sam već u dva mandata i to od 1991.-1996. te od 1999. u novom četverogodišnjem mandatu. Inaće Planinarsko društvo “Paklenica” postoji već četrdeset godina, a članstvo se u zadnjih desetak godina kreće oko brojke petsto. U Društvu funkcioniraju sve sekcije: alpinistička, speleološka, markacistička, GSS, mladi… Trenutno bi kao najaktivniju istaknuo grupu za izgradnju i održavanje planinarskih objekata. Sa mladim članovima radimo u svim sekcijama, najčešće poslije završenih općih planinarskih škola. Ove škole, koje organiziramo u pravilu jednom godišnje broje i do 60 polaznika, uglavnom mladih. Inače, u rujnu ove godine izlazi nam i knjiga “100 godina planinarstva u Zadru”.
Domar si već dugi niz godina, reci nam malo o tom poslu, o poslovanju doma i eventualnim problemima sa posjetiteljima …
Domar sam već pet godina. Poslije rata dežurstva u domu nisu bila adekvatna, pa sam se ja prihvatio posla domara. Budući je posao u gradu teško naći, vjerojatno ću domar ostati još određeno vrijeme. Dom radi izvrsno, ove godine najbolje poslije rata. Cijene noćenja su posebno pogodne i to najvjerojatnije ima pozitivnog odjeka na posjetitelje. Društvo i Dom se financiraju 70% od dobiti Doma. S posjetiteljima , a posebno s planinarima , nemamo incidenata, i uglavnom sam zadovoljan posjetiteljima. Ponekad imamo malo problema sa srednješkolskom djecom, ali oni ostaju kratko, pa se da izdržati.
Kakvi su odnosi i problematika sa Nacionalnim parkom Paklenica?
Sa Nacionalnim parkom održavamo suradnju, koja je dobra. Međutim, mišljenja smo da bi se Uprava Nacionalnog parka trebala više angažirati oko izgradnje i održavanja Skloništa. Sve što mi radimo, radimo uz dogovor i odobrenje Nacionalnog parka, ali bi njihov stvarni doprinos dobro došao.
Struge, Vlaški Grad, Ivine Vodice? Problematika markiranja ovog dijela Velebita?
Sklonište na Strugama trenutno su u izgradnji. Nakon rata ostale su stare kolibe, ali sada gradimo novu baraku. Sav materijal je kupljen novcem Društva, a završetak izgradnje očekuje se u rujnu 2000. Sklonište će biti kapaciteta 15 – 20 mjesta, sa svim potrebnim peć, suđe, spužve za spavanje. Vlaški Grad je, kao što znate, izgorio i to je velika šteta. Bila je to sasvim uređena baraka i s obzirom na svoju lokaciju, od velike koristi planinarima. Radovi na obnovi skloništa trebali bi započeti slijedeće godine u proljeće, ukoliko nam momci iz Divulja izađu u susret sa helihopterskim prijevozom materijala. Ivine Vodice, poseban su problem. Njihovu izgradnju financirali su HPS, Nacionalni park Paklenica i Planinarsko društvo Paklenica, pa bi i obnova mogla ići samo ako se sva tri učesnika dogovore o financiranju. U tom slučaju mi bi obavili radove na uređenju objekta. Inaće, sa toga terena već smo u suradnji sa Nacionalnim parkom sakupili i odvezli oko 250 vreća smeća. To smo i ubuduće spremni raditi, ali naravno, obvezno uz suradnju sa Nacionalnim parkom Paklenica. Markiranje ovog dijela Velebita, a na naše društvo otpadaju sve staze od Stapa do Sv. Brda, ukljkučujući i Modrić) također je veliki problem. Nemamo dovoljno ljudi za tako veliko područje, a samo financiranje markiranja dijelimo po pola sa Nacionalnim parkom. Unatoč tome smatram da su staze dobro markirane. Uglavnom smo zadovoljni markacijama i nismo imali problema vezanih uz to . Postoji i dnevnik i vodič Pakleničkog planinarskog puta po kojemu planinari iz cijele Hrvatske dolaze i planinare.
Što nam možeš reći na kraju, kao zaključak ovog razgovora ?
Mišljenja sam da je stanje u Planinarskom društvu Paklenica sada dobro, ja sam zadovoljan i volio bih da ovako povoljno stanje i klima ostanu i dalje. Tako će mi biti lakše ostati na toj dužnosti da kraja mandata. A vama zahvaljujem na razgovoru i uvrštenju na web stranice PK “Split”. I pozdravite članove vašeg Kluba i sve planinare iz Splita.
Prije polaska smo Valteru i PD “Paklenica” zaželjeli sve najbolje u radu. Otišli smo zadovoljni iz doma i kao i ranije, sa žaljenjem, ali i sa čvrstom nakanom da se opet i opet vraćamo.