Napokon uzimam pero (odnosno tipkovnicu ) u ruku da bi prepricao svoju prvu dvodnevnu pustolovnu utrku. Lektoriranje ovog teksta ce obaviti Anamaria Marovic i mislim da ce žaliti šta se ponudila cim pocne citati ? (to je istina, bilo je toliko grešaka da se moram unaprijed opravdati jer ih je još sigurno hrpa promakla; op.A.M.)
Odlucio sam, idem na utrku na Vis! Mali problem, nemam team-a! Moja partnerica Anamaria je placenicki prešla u team Iglu sport, zamjenjujuci trudnu Irenu, a ja sam ostao sam. Super. Šta sad ? Katja Milišic (Kate u nastavku) trenira s nama vec neko vrijeme ali misli da nije spremna upustiti se u takvu utrku. Mislim suprotno, Ana isto. Mala ima volje, ne odustaje i pozitivno razmišlja-dobitna kombinacija za pustolovne utke. Nakon malo nagovaranja, pristaje mi se pridružiti ali mene zanima utrka u cetvero, ne u dvoje, znaci nedostaju mi dva muškarca. Cudom, pojavi mi se na vratima radnje, jer ja inace izradujem okvire za slike, Ante Kokan (Koki) kojega je Anamaria mucena grižnjom savjesti zbog prelaska u drugi team vrbovala na semaforu da mi se javi. Znam ga još iz Dubrovnika gdje su on i njegov partner došli iza nas. Nisam baš oduševljen njegovom kondicijom ali kaže da je trenirao, a uostalom, iskreno receno nisam ni ja baš u bogzna kakvoj kondiciji. Dobro, sad smo troje, ali nedostaje još jedan. Prilika mi se ukaže na natjecanju Big Wall gdje me opet Anamaria upozna sa Vedranom Zavoreom (Zava), simpaticnim penjacem u dobroj kondiciji. Nažalost njega vrbuje i jedna francuskinja, ali tu Anamaria ne znam da li više zbog grižnje savjesti ili prirode posla kojim se bavi (posrednik u prometu nekretninama:-)) bude uvjerljivija od francuskinje te se on na našu srecu, a na nesrecu njegovih leda pridruži nama, buduci ga je kasnije bijesna žena «slucajno» ispustila dok ga je osiguravala prilikom penjanja. Osim njegovog ponosa i stražnjice ništa nije stradalo, a ja imam svoj team! Ali najteže tek dolazi. Imamo mjesec dana do utrke, a nismo se ni upoznali kao team. Krecu intenzivni treninzi u kojima sudjeluju Pol Vrsalovic i Anamaria. Treniramo svaki dan od 2 do 3 sata, vikendom i po 6 sati. Napredak je vidljiv, uvježbali smo kajak, vožnja bicikle nam dobro ide ali Koki i ja smo ocajni u trcanju. Odbijam trcati! To mi je taaaaaako dosadno, radije bi obukao suknju i hodao u potpeticama po Bacama nego trcao! (Ljudi koji me poznaju znaju koliko bi to meni bilo strašno-ja obucen u žensko!!!) Zadnji vikend prije utrke, organiziramo situacijski trenning kajacima do Braca, pa 70 km biciklima po otoku, sutradan trekking 20 km pa natrag u Split kajacima. Tu, katastrofa, Kokija hvata nervoza, svadljiv je, posvada se sa Zavom, ostali šute da ne “razbuktavaju vatru”, ja se takoder suzdržavam i to cetiri dana prije utrke!! Ništa, nema vremena za ikakvu promjenu, idemo dalje. Dolazimo na Vis, ukrcajemo stvari medu kojima naš sanduk za opremu. Plasticni prozirni sanduk sa plavim i žutim ruckama. Pocinju komentari u stilu “donjeli ste svoju kutiju za igracke!” , stoicki ne odgovaramo na provokacije mi ionako dolazimo samo da bi sudjelovali. Svijesni koliko malo smo trenirali, nadamo se samo dovršiti utrku. Ionako nam je svima prva dvodnevna utrka. Nakon šta smo se smijestili po sobama, silazimo na veceru. Za naš stol sjedi još i Iglu sport sa Cujom, Matanom, Anamarijom i Polom. Ajme koja vecera!!! Izgleda da je netko sastavio meni za djecji vrtic, a ne za sportaše koji se sutradan idu na dvodnevnu utrku! Pol i ja praznimo pijate okolo! Ne možeš ni dobiti repete! Umrit cu od gladi!Napokon na briefingu doznajemo šta nas ceka! Pocinjemo sa 40 km veslanja iz Visa do Komiže preko zelene Špilje i uvale Stiniva. Nakon toga slijedi trekking natrag do Visa gdje uzimamo bicikle i kružimo po otoku. Vracamo se u Komižu gdje opet ulazimo u kajake pa do Biševa. Trekking preko Biševa sa spuštanjem u jamu, pa natrag kajakom do Komiže gdje se penjemo do Crvenih stijena gdje slijedi penjanje kroz vojne tunele do absaila od 40 metara, a cilj je na Komiškoj plaži. Izgleda pakleno, a Karlo se smijulji po obicaju! “Patit cete” rece on. Ne sumnjamo u to! Vracamo se u sobe da bi pripremili opremu i tek smo se u dva sata ujutro uspili uvuci u krevete. Start je u 9 ujutro u Visu. (Prolazimo busom ispred neke kuce sa psihodelicnom ogradom. Ako idete na Vis to morate vidjeti!!! Tip je objesio na ogradu stotine lutaka, glave lutaka, noge, lutke u obscenim položajima, obješene lutke, kostur u JNA uniformi…JEZA!!!! ). Kajaci su poredani, cekamo pocetak. Na kajaku smo dobri ali se na njemu nikad ne dobiva velika prednost. 3..2…1.. START!!!! Svi bacaju kajake u more, uskacu u njih, mi smo medu prvima i diktiramo jak tempo-možda se neki odmah umore (mo’š mislit). Poslije na fotografijama sam pogledao start Anamarije i Pola. Pooomaloo!! Pol pomalo namješta prsluk ispod guzice da se ne bi nažuljala, Ana takoder nešto namješta kao da su na izletu?!?!. Krenuli su medu zadnjima i lagano sve prestizali da bi došli medu prvima!!! Nisu normalni! Od cega su ovo dvoje napravljeni!!!! Zava i Kate su naprijed, ja i Koki slijedimo. Malo smo sporiji pa su nas dva puta morali cekati. Krajolik je prekrasan! More prozirno, bijeli kamen sjaji se na suncu, prava bonaca, prva dosada! Pet sati veslanja! Ruke su mi otpale! Ulazimo u predivnu uvalu koju uopce ne pogledam! Poslije pogledam slike i vidim da su bile neke kuce. Kuce? Koje kuce? Ma ništa ja nisam vidio! Samo Rijecane kraj nas i Alfe iza nas! Veslamo još, još, još…Jedna punta, pa druga, pa treca! Nikad kraja, srecom karta mi je medu nogama pa znam koliko nam otprilike ostaje pa mi nekako vrijeme brže mi prolazi. Zadnja punta, ulazimo u Komišku uvalu. Tu prestaje bonaca, vjetar nas baca u stranu, a struje ispod površine nas okrecu. Ništa strašno ali kako se sad vidi cilj svi su ubrzali, veslamo kao ludi. Napokon plaža! Smrt kajaku! Puna mi ga je neka stvar! Brzo presvlacenje! Rucnik oko pasa? Ma koji rucnik, covjece, skidaš se gol i oblaciš gege (ne znam zašto ali sam uvijek primjetio veci broj prestavnika ženskog spola na mjesta presvlacenja ili je to samo plod moje mašte), vadiš ruksak da nešto pojedeš! Dok se Zava žali kako mu se mali tako smanjio od vode da se nece nikad oporavit, Koki ocajnicki traži svoju kontrolnu kartelu, a ja zgranuto otkrijem da su mi se svi sendici smocili!!! Katu ni cuti, obukla se, spremila bez rijeci. Krecemo na trekking. Žega! Vrucina! Mislim da je bilo 35 °C u hladu taj dan! Dvi ure, sunce na zenitu, udara svim snagama, osjecam njegove zrake kako mi doslovce tuku po glavi! Sustižemo Alfe i hodamo zajedno. Na jednom odvojku idu lijevo mi desno, tu se nakratko izgube, a kod nas Koki pukne!!!! Neeeeeee!!! Ne sada, na pocetku!! Bodrimo ga, hvalimo ga, ajde još malo, vjeruj u sebe, idemo! Nije ponio štapove za hodanje (%P#M§M#§, ponovio sam mu barem deset puta da ih uzme!!!), pa mu posudim jedan. Treba mi barem jedan štap jer mi je koljeno koma. Ne znam niti da li ce mi izdržati cijelu utrku ali je doktorica rekla da mogu hodati dok god mogu trpiti bol! Ništa, idemo dalje imam voltarene u džepu i veliku volju u glavi. Dolazimo do terasa, nema puta, hodamo po suhozidima. Koki ne može dalje pa Zava i ja nosimo naizmjenice njegov ruksak. Ma šta li je to stavio u taj ruksak, kamenje. Znojim se kao svinja, lice mi je tako crveno da izgledam kao pomidor. Srecemo Juicy team i prestižemo opet tim Alfe koje su se pojavile niotkuda. I oni su skroz krepani te staju na pola uzbrdice. Jedini clan njihovog teama koji ne pati od vrucine je Milena, sama žena medu specijalcima (toliko o muškom šoviniznu!) Sunce i uzbrdica nas ubija! U nekom grmlju nailazimo na team Virus. Jedan clan se trese, hladno mu je, pati ocigledno od dehidracije! Drugi sjedi i gleda u njega!!! “Šta mu je?” upitam, “Pukao mi je!” “Imate li rehidracijske otopine?” “Imam cedevite” odgovori mi on!!!! Ne mogu vjerovat! Izvadim kesicu rehidracijske otopine, smiksam mu, ostavim mu bocu energeskog napitka i smocim mu glavu vodom. Nisam ni ja putujuca ljekarna ali ne možes ostaviti covjeka da umre na suncu! Ne mogu duže ostati jer se ipak utrkujem, a moj team je otišao naprijed. Prolazimo kontrolnu tocku (KT) sa Juicy team-om. Ponosni smo na sebe. Oni su odlican team i puni smo sebe šta smo ih prestigli. Jedanom njihovom clanu je pao veliki kamen na podkoljenicu, srecom samo ružna modrica. Za to vrijeme mi vucemo, guramo Kokija, Kate ide naprijed, Zava uvijek nasmijan, a ja izvlacim snagu za koju nisam ni znao da postoji. Na sljedeoj KT susrecemo Iglu sport. Malo popricamo i krenemo dalje prema Kraljicinoj Spilji, a do tamo vodi neki uski kozji put, šikara i trnje sa svih strana. Dižem ruke u zrak da se ne bi ogrebao jer sam u kratkim rukavima. Hvala bogu, imam duge gege, ali Koki i Kate pate, njihove su kratke. Ali ni to mi ne pomaže, samo se ogrebem ispod pazuha i krv pomješana sa znojem pece ludo! U susret nam trceci dolazi rijecki team Osiguranje Zagreb. Ne bi da ih vrag goni ali s obzirom na spozorstva imaju i razloga za trcati! Slijede ih Slovenci (najsimpaticnji team) i Murexin (Ferro i Soldo). Do špilje je strmo pa se moramo spuštati pomocu konopa. Špilja je zaista lijepa ali je sve klizavo pa moramo paziti kuda gazimo. Na izlazu se opet pozdravljamo sa Iglu športom. Dok smo se penjali nazad, povukao sam konop u krivo vrijeme i “stresao” Katu u dracu, srecom, ništa strašno pa idemo dalje. Zava nas ubrzava tako uporno da mi nakon desetak minuta pocinje ici na živce. Ne prestaje “pilati” da idemo brže. Ma tko ce brže, covjece, jedva možeš hodati po ovom terenu! Još se i izgubim pa moram zaista trcati da bi ih sustigao. Skoro sam se prosuo u provaliju! Vicem na Zavu da je diktator i da me prestane pilati jer mi to lagano ide na živce! Prestane. Alleluia! Vraca nam se dobra volja.Dolazimo do najzeznutijeg dijela trekkinga. Kratka dionica, otprilike kilometar i pol ali kroz pravu prašumu! Nitko tuda nije prošao zadnjih cetrdeset godina! Put? Koji put? Nema tu ništa! Same drace, niska stabla, lijane sa bodljama, zapušteni suhozidovi i vjerovatno hrpa zmijetina! Tu smo opet sa Iglu sportom i jednim dvoclanim timom. Zajedno se probijamo kroz …kroz šta? Kroz veliko SRANJE!!!! i to vrlo sporo. Pol, Zava i ja na celu tražimo najlakši put (put? – to je velika rijec! -bolje reci prolaz!) do obale. Moram priznati da mi se ta dionica vrlo svidjela. Prava avantura! Uživam! Pužem, skacem, odjeca i oprema se hvataju za grane i trnje, suhozidi se odronjavaju, a ako staneš preblizu osobe ispred tebe, mlatne te grana po glavi, a cesto se moras kretati cuceci! Žalim teamove koji ce morati tu dionicu proci nocu. Vec je oko 7 sati. Zahvaljujuci teamskom (ili bolje receno tro-teamskom) radu, stižemo do obale za samo pola sata! Oprema mi je prava koma! Sve mi je iskidano! Gege, majica, patike, cak su mi se naocale isfrižale (ionako su mi nakon toga prošla kola nekog auta preko njih pa nije bila velika šteta ali to nisam tada mogao znati)!! Kontrolna tocka, napokon! “Koji smo?” pitamo mi. “Treci ste!”» ????????? “molim” ????? A Juicy? Juicy je hodao s nama pa uzeo lijevi put dok smo mi uzeli desni. Izgubili su se! Ne možemo vjerovati! TRECI!!!! Ispred nas su Zagreb Osiguranje i Iglu Sport! Dva jaka teama! Necemo uspijeti ih sustici, Koki ne može više trcati ali moramo nastojati sacuvati mjesto! Kad smo vec do toga došli bilo bi glupo sad izgubiti tu prednost. Koki nas iznenaduje. Hoda bez problema ispred nas! Na putu se izjašnjavamo za svadu koja je izbila vikend prije na trenningu. Svi smo dobre volje, smijemo se, “valjamo” gluposti. Umorni smo ali sretni. Dolazimo do bicikla. Noc vec pada. Kako se približavamo KT-u, kameraman HRT-a podiže kamenu i snimi nas. Meni u glavi, snimat ce nas ali tko zna šta ce se prikazati na TV ali dobro bi bilo za sponzora da nas se vidi. Kažem svima da se uhvate za ruke. Bingo! Trik je upalio i prikažu taj dio na vijestima. Uzmem biciklu i skidam SPD patike koje sam duck tape-om zalijepio za ramu. Opet se spusti snimatelj kraj mene. Umjesto da lagano skidam traku mahnito cupam! Bingo opet na TV. Hehehe. Ponosan sam na sebe ? . Krecemo i to odmah makadamom uzbrdo. Kupio sam SPD pedale tri dana prije utrke i nisam imao vremena ih isprobati. Zeznuto je, treba znati brzinski ukopcati patike na pedalama, ja to nisam dovoljno uvježbao, a put jako strm, noc je, ništa se ne vidi, moram gurati biciklu! Šizim, bicikla mi je najaca disciplina, jedva sam ga cekao a sad ništa!!!! Puknem. Po ure koliko je trajala ta uzbrdica samo psujem! Kriza me uhvati. Kasnim, team me ceka. Na vrhu uzbrdice sve se popravi, vrati mi se moral, isto tako i snaga. Moramo do Komiže, a veci dio puta je neosvjetljeni makadam. Otkazuju nam lampe, jedna po jedna. Ostaje moja ceona i moja lampa za biciklu. Kati dajem svoju ceonu a Koki vozi kraj nje. Zava i ja vozimo pomocu moje šugave lampe. Odlucimo je ugasiti ionako samo smeta i vozimo nizbrdo makadamom kao ludaci. Vicem Zavi da smo ludi, ništa se ne vidi cesta je puna stijena, a mi pedaliramo šta brže moguce. Nisam recenicu dovršio, a iz mraka mi se pojavi ograda!!! Zabijem se u nju ali idemo dalje. Spuštamo se prema mjestu dolazimo do asfalta. Spuštanje je gušt, vozimo cestom kao ludaci. Nažalost ne smijem prebrzo jer ja nosim opremu za mjenanje guma pa ako se išta dogodi ne smijem biti daleko. To mi uskracuje zadovoljstvo brzog spusta ali šta se može, team smo, me mogu sebicno razmišljati. Na KT Zava otkrije da mu je pukla guma. Brzo je promjenimo. Ponio sam pumpu na CO2 da ne gubim vremena pumpajuci. Svi nas gledaju kao carobnjaci! Vua! Odmah se guma napumpala!! Hehehe, baš smo face ? Moramo do nekih bunkera. Opet uzbrdica. Bole me noge od ovog j.. spd-a. Vidim rijecane bicikliste. Upitam da li normalno da me bole tabane jer možda se nisam navikao. Na brzinu mi objasne da mi mora metalna kopca ispod patika biti taman na jagodici tabana. Sidem sa bicikle i premještam kopce. Oni nas prošišaju na uzbrdici tako brzo da nam se cini da kod njih zakoni gravitacijske sile ne vrijede! Kao da smo mi na uzbrdici a oni na ravno!!! Obucem opet spd, ludilo -letim ko zmaj!! Dodemo ispod bunkera i opet uzbrdica. Koki i Kate su umorni pa odlucimo da ostanu na cesti dok Zava i ja idemo do vrha. Ja im djelim male tabletice kafetine, ginseng i vitamina c da bi ih malo probudilo. Katu je uhvatila kriza spavanja, Koki ima blage halucinacije. Bunkeri su prava jeza po noci. Fala bogu, opet se razbijem na nizbrdici jer ne upijem izvuci noge iz sdp-a na vrijeme! Mislim da cu na kraju te utrke biti dobro uvježban. Dolje moram stati, prepone me pecu kao lude, medunožje mi je užareno! Zavi takoder, pa šaljemo Katu i Kokija naprijed i evo nas u 3 ujutro u p….m….na otoku koji nema tisucu stanovnika na pustoj cesti spuštenih gaca, mažemo medunožje vazelinom…..i ne možeš vjerovat!!!!!- prolazi auto!!!!! Ma tko ga šiša mene pece, ja mažem! Stižemo Katu i Kokija i nastavljamo ali nas KT nas momak uputi u krivom smjeru gdje izgubimo nešto vremena ali ništa strašno i još smo treci! Moramo sada biciklama preko nekih tunela. Treba se spustiti strmo nizbrdo do njih ali problem je da se moramo i vratiti. Ostavljamo bicikle u grmlju i idemo pješke. Nismo pogriješili jer bi povratak bio gadan. Na KT uživamo u nešto poklonjene hrane, a momci na tocki se ispricavaju da nemaju više jer su prethodni teamovi sve upostošili. Clan jednog team-a se cak bacio na neku pomu cim ju je vidio. Kažu nam da ju je tako brzo strpao u usta da nisu stigli ništa reci, a šta ceš kad si gladan nema pravila! A tko bi odolio finoj svežoj pomi nakon 20 sati prehrane baziranu iskljucivo na barove. (stolica mi je tri dana nakon utrke smrdila na barove a pišao sam florescentno-zeleno od raznih energetskih napitaka).Vracamo se u Komižu u 7 ujutro i tu je kraj biciklisticke dionice. Ulazimo u kajake i idemo do Biševa. Vec smo svi umorni i veslamo pomalo. Kate ima morsku bolest, vesla i povraca, a ja povracam od puste kemije (lagalne stvari, napominjem, ali mi to sve zovemo kemija, opakije zvuci). Kate ne može više i legne na kajak i zaspe, Zava vesla. Vidim da ni Koki ne može više, halucinira ženske glasove. Kažem mu da je poludio, cuje sirene i da je najbolje da malo odspava. Ne treba ga dugo nagovarati i u roku od par minuta tiho hrce.Blago njima, nije fer i ja bi htio malo halucinirati da vidim kako je to :-) Cuo sam da su neki ljudi pricali sa stablima, Anamariji se pricinilo da Murexin team diže jedro na kajaku. Zava i ja izgledamo kao gondolijeri koji prevoze uspavane turiste! Team Osiguranje Zagreb se vraca sa Biševa i umru od smijeha kad nas vide, a smijemo se i mi. Evo nas na Biševu gdje nas opet ceka trekking. Moramo do neke jame. Vruce je, umorni smo, gladni i žedni. Voda u kamel bak ima bljutav, ustajali okus, ali to je jedina koju imamo. Silazimo u jamu. Tu blagostanje! Hladno, vlažno, tamno, super, zaboravljamo na vrijeme tako da nas covjek s te kontrolne tocke zove da izademo. Krenemo na krivu stranu pa nas on pozove, a vani šok, vruce, sunce, suho! Moramo do kontrolne tocke Porat. Na putu na dolazi jedan team ususret pa ubrzavamo tempo. Nece nas valjda sad prestici!!! Toliko blizu cilja!!!! A još smo 3. u kategoriji cetvroclanih timova! Spust do uvale je pakleno ružan, strm i trnovit, bole me žuljevi. Uvala je prekrasna ali sam to shvatio tek sutradan kad smo se došli kupati. Bio sam preumoran da bi išta gledao. Jedva sam cekao izuti se i bandažirati duck tape-om svoje žuljeve i docepat se one krigle vode koja je stajala na stolu! Hladna, ne, ledena voda! Nikad slade vode nisam popio, nepce mi se puni okusa, usta mi opet proizvode slinu, mogu opet gutati kako treba. Dok se tu par minuta odmaramo dolazi nam neki tip i kaže “ajmo momci kad ste vec tu dodite mi pomoci izvucu barku na kopno” ???!??!! Molim???? Jel ovaj lud??? Uslijedio tupi pogled s naše strane. Žena na KT mu objašnjava kako se utrkujemo i da smo umorni i da nema šance da mi išta izvucemo. (Šta ovaj misli ? Da svaki put kad se idem kupati na more oblacim gege, penjacki pojas i stavim broj na sebe??!??). Krecemo natrag put kajaka, pa put Komiže. Povratak je katastrofa! Jaka struja nas nosa, svaki put kad se okrenem cini mi se da idemo unazad! Vicem Kokiju da vesla lijevo, a mislim desno, kažem mu desno a on cuje lijevo….psujem kao kocijaš na francuskom, hrvatskom, arapskom. ….koristim sve moguce jezike! Zava i Kate su uzdudeni, zovu da su u moru vidjeli veliku kornjacu. Kornjacu? Ma fucka mi se za kornjucu! Koji im je klinac? Ma jeb…ih kornjaca! Nek me barem vuce do obale pa da bude od neke koristi!Obala! Aleluia!!! Anamaria nas docekuje. Oni su gotovi, drugi su. Mi smo odmah iza. Svaka joj cast, umjesto da ide spavati, presvukla se i sišla na plažu nas docekati! Smjer- Crvene stijene iznad mjesta! Vruce je, lagano hodamo prema vrhu jer zapravo brže i ne možamo. Popio sam 8 litara vode do sada a pomokrio se samo 3 puta! Do kraja utrke sam došao do 9 litara! Penjemo se po tunelima i absailamo prema dolje, a nasred stijene kuda moramo absajlati šikara u koju se zaplicemo. Visim na 20 metara i borim se sa bodljama! Odlucio sam, na slijedecu utrku nosim macetu sa sobom! Zaboravio sam rukavice a volim brzo absailati pa ispecem ruke, super, još mi je i to trebalo! Kokija je malo uhvatila panika pa se kontrolor absajla Radoš spušta uz njega. Svi smo na tlu, uputimo se prema cilju, uhvatimo se za ruke i tako držeci se za ruke ulazimo u cilj! Treci smo!!!!!! Koja sreca! Došli smo niotkuda, nepoznati i iznenadili sve živo! Nitko ne može vjerovati šta smo postigli, mi još manje! Došli smo završiti utrku a dobili smo mjesto na podiju. Najviše se iskazao Koki. Nitko od nas nije mislio da ce izdržati! Koki svaka cast. Jadna Kata je cijelu utrku prošla na staroj celicnoj bicikli, veslala i rigala cijelo vrijeme ali nikad nije skinula ismijeh sa lica! Zava se iskazao kao odlican u orientaciji, vodio nas je cijelo vrijeme. O njegovim fizickim sposobnostima nismo ni sumljali. Šta se mene tice, umoran sam, pun žuljeva, ali jedino šta mi pada na pamet je kako bi mi sad dobro pasala jedna kuba i po litre tocene hladne pive!!!!!
Napisao: Laurent Sesso