Nedjelja, zadnji dan u veljači iako s ne baš idelnom prognozom iskorištena je za ponovljeni uspon na Veliki Bat. S već uobičajnom rutom preko Sinja, Vrlike, Kijeva petorica hrabrih stiže u Uništa .
Malo mjesto na 700 mnv i sada tek s dvadesetak duša, ne razlikuje se mnogo od mnogo takvih mjesta u Dalmatinskoj Zagori. Istina Uništa su U Bosni i Hercegovini i formalno svoja prava (i dužnosti) ostvaruju u općini Livno, iako u naravi u Kijevu i Kninu. Sniježna granica je pomaknuta na 1200-1300 mnv te se ide brzo-muški. Da ne bi sve bilo idealno pobrinuo se snažan jugoistočni vjetar( jugo) koji je već na 1600-1700 mnv bio toliko jak i neugodan da je skoro onemogućio daljnje napredovanje. Noseći komadiće leda koje su se poput iglica zabijali u lice primorali su nas na promjenu zamišljene rute kretanja. Inače ovdje nema markacije i zbog ratnih zbivanja nužno je izbjegavati pravac NE od Uništa: treba ići više sjevernije tj. NNE. Nakon tri sata planinarenja eto nas na vrhu. Par slika pa brzo natrag u zavjetrinu. U međuvremenu je vjetar otpuhao dio opreme: rukavicu, potkapu i podmetač.
Do doline se ide 2 sata. Odmor, piva , pa pravac kući. Odrađeno po zanatu.
Sudjelovali su. Nikola Jelinić, Tonči Kukoč, Branko Ćurković, Ivica Ćurković i Željko Matošić