Planinarski školarci su 07. ožujka proveli na Mosoru vježbajući prvu pomoć i pristup unesrećenom.
Vježbu su vodili Alojz Bakota i Livia Puljak uz pomoć Dušanke Grgić i Anamarije Marović. Uz mnogo zabave polaznici škole su najprije trebali pokazati što imaju u svom kompletu prve pomoći,
i tu je bilo svega i svačega, ali za razliku od nekih dosadašnjih škola nije bilo šminke i viklera. Nakon toga smo vježbali zaustavljanje krvarenja, zavijanje rana, imobilizaciju, nošenje unesrećenog, i izradu transportnih nosila. Voditeljica Livia je nastavila kulinarski eksperimentirati sa školarcima pa je ovaj put ispekla poboljšanu verziju prošlotjednih kolača. Nakon vježbe iz prve pomoći dio polaznika škole otišao je na Veliki Kabal i Vickov stup, a drugi dio je otišao posjetiti planinarsko sklonište Kontejner – Ljuto kame. Dan je bio lijep i na Mosoru smo sreli mnogo planinara iz našeg kluba.
A sada osvrt na izlet s gledišta školaraca.
Mosor – vježba iz prve pomoći + Dom – Gajina – Veliki Kabal – Vickov stup – Girometina vidilica – parking.
U osam okupljanje na Sukoišanskoj, osmjesi na licima. Da li je to moguće? Dva dana za redom sunce. Brže put Sitnog, da se slučajno ne promijeni sreća.Pod vodstvom „vodičke“ stižemo do doma i spuštamo se na livadu gdje počinje obuka iz prve pomoći. Veteran planinarstva i prve pomoći, Alojz, stručno pokazuje i tjera svih da pokušaju. Izvježbali smo sve ono bitno: imobilizacije, izradu udlaga, prenošenje unesrećenog, bočni položaj, masažu srca, a kao šlag na kraju izradu nosila od 5 grana i puno „zamki“. Nosila su uspješno izrađena, isprobana (udobnost im nije jača strana), a naša grupa se razdvaja na dva dijela. Livia preuzima manje zahtjevnu šetnju do kontejnera i boravak u domu, dok Dušanka sa nas jedanaest kreće preko Gajine do Velikog Kabla, pa preko Vicka, na Girometin vidikovac i nizbrdo do auta. Toplina sunca izmjenjivala se sa ledenim sjevercem i tjerala nas na česte „termoregulacije“, što nas nije spriječilo da budemo brži od satnice (a tek smo u školi!!!). Put grebenom od Kabla do Vicka bio je ispresijecan snjegom, sa otežnim prijelazima pojedinih dijelova, ali kao i uvijek užitak uspjeha izbriše sve teškoće. Kao šećer na kraju bio je pogled sa Girometine vidilice.
Kako kažu slika vrijedi tisuću riječi… pogledajte slike u galeriji.
Pozdrav od planinarskih školaraca :))