Sunce je danas dobro ugrijalo Planinarsku školu dok se na Kozjaku vježbalo spašavanje unesrećenog, ponavljali čvorovi i prva pomoć. Lijepo vrijeme iskorišteno je i za utvrđivanje alpinističkih znanja pa su školarci penjali Trešnjicu i apsajlali niz stijenu.
Ova vježba je bila zadnja prilika da se ponove praktična znanja prije završne vježbe, na kojoj će školarci demonstrirati sva znanja stečena u Planinarskoj školi. Vezano uz to valja napomenuti da vodstvo škole pomno prati vremensku prognozu i kad smo vidjeli da nam vrijeme na Matterhornu nije naklonjeno, odlučili smo Zermatt zamijenit Makarskom i završnu dvodnevnu vježbu organizirati na Vošcu. To će biti lijepa prilika za Planinarsku školu da posjeti Biokovo, još jednu planinu uz dosad „odrađene“ Kozjak, Mosor i Omišku dinaru. Nakon završne vježbe slijedi teorijski ispit pa planinarski tulum i diploma. Na završnoj vježbi i na ispitu će se od školaraca stvarno, stvarno, stvarno očekivat da demonstriraju svoja nova znanja i vještine. Ovo je, ka, mala napomena jer izgleda da neki još uvijek sumnjaju u ovo.
A sad zanimljivosti, ilitiga tračevi, da ne ispadne da nemate aktualne informacije:
– Marina je planinarsku školu izreklamirala svima u firmi pa ćemo na jesen trebat organizirat planinarsku školu samo za njene kolege
– Ivo je opet zaspao. Kad nam se pridružio u podne, prodao nam je priču da je hodao do Malačke s doma od HPD Ante Bedalov. Ko god ima problema sa spavanjem, nek ode u gurua Ive po savjet.
– Pave ima vina za prodat. Al to vino nije onako dobro ka vino koje on nosa po ruksaku.
– Ivana nije došla na vježbu jer se boji da ćemo je opet slikat kako nešto penje i stavit joj sliku u ormarić
– Sanja još ne zna da ima slike svih čvorova u skripti.
I na kraju zahvale:
Hvala Anti, Ivi, Mariju i Antoniju na postavljanju smjera i pomoći u odrađivanju vježbe. Hvala Anamariji i Iris na osiguravanju, poziranju u topiću i uljepšavanju vježbe.
Hvala mojoj majci koja je uvijek u mene vjerovala i koja je od mojih prvih planinarskih koraka govorila da je gotova karijera Stipi Božiću sad kad sam se ja dohvatila planinarstva. Hvala i mom bratu koji se odlučio baviti planinarstvom; drago mi je da mu je mlađa sestra uzor, samo nek ne govori nikom da se pentra po Mosoru izvan označenih putova i nek ne spominje da me poznaje kad dođe Frfa po njega helikopterom.
Slike
Livia