Šestoro članova PK Split prisustvovalo je 11. memorijalnom skupu Ivica Plazonić koji je 17-18. srpnja 2010. održan podno Čvrsnice, u Masnoj Luci. Pola naše delegacije stiglo je u Park prirode Blidinje u petak navečer pa su u subotu ujutro išli s većinom posjetitelja memorijalnog skupa na Veliki Vilinac,
dok je druga polovica stigla u subotu. Subotnju večer proveli smo svi skupa, uživajući u prohladnoj večeri, sretni jer smo pobjegli od splitskih sparina. Toni, Bocko i ja smo pojeli svu hranu koju su Matošići pojeli, i onda se zavukli u šator jer se treba naspavati za jutarnje buđenje najavljeno za 5 h. Oko nas je odjekivala pjesma i žamor mnoštva sudionika memorijalnog skupa.
Dok su u nedjelju Matošići otkrivali turističke ljepote mjesta oko Parka prirode Blidinje, nas troje smo se uputili na Pločno. Bocko je tom stazom prošao nekoliko puta zimi pa je sad otkrivao kako izgleda bez snijega. Nakon sat i pol hoda smo ugledali vrh Pločno, okićen vojnim objektima i antenama. Do tamo vodi i cesta, vrlo zanimljivo, nikako da se mi uhvatimo tog cestovnog planinarenja nego bauljamo po planinama pješke. To bauljanje se oteglo jer staza ide sve nekako uokolo i naširoko pa nam je trebalo 3,5 sata hoda do vrha. Od kampa u Masnoj luci planinarska staza vodi preko izvora Jasle i crkve Sv. Ilije, kroz šumu, uglavnom uzbrdo i vrlo strmo. Nakon što se prođe ploča postavljena u spomen pokojnom Ivici Plazoniću, staza postaje ugodnija, s manjim nagibom i travnatom podlogom, ali i vrlo valovita – čas uzbrdo, čas nizbrdo i tako se gubi puno vremena na hodanje gore-dolje, iako visinska razlika od Masne Luke do Pločnog nije osobita. Pod samim vrhom nalazi se zadnjih pola sata sipara i simpatične naslage snijega. Super prizor za sredinu srpnja. Na mjestu gdje staza prolazi kraj crkve označeno je da je tu put i za Pločno i za Veliki Vilinac, ali mi nismo vidjeli nikakav odvojak za Vilinac. Staza zaobilazi Pločno u tako širokom luku da smo u neka doba pomislili da smo promašili neko skretanje i da se gibamo prema Vilincu, pa kad smo na jednom kamenu naišli na oznaku „Pločno 1 h i 45 min“ bilo nam je drago da smo ipak na pravom putu.
Na vrhu par vojnika u objektu, a pogled puca na sve strane. Iza objekta smo pronašli oznaku za vrh, slikali se i uputili natrag. Do dolje 2 h sparne šetnje i branje šumskih jagoda. Planinarenje kave. Planiranje poslijepodnevnog odmora. Planiranje tura za dogodine. Kad smo se po ljutoj podnevnoj žegi dočepali šatora, ljubazni domaćini su nas obradovali viješću da nas čeka besplatni ručak u velikom zajedničkom šatoru. Pojeli smo taj fini ručak i gledali kako radišni domaćini raspremaju kamp, odnose kosilicu kojom su prije tjedan dana pokosili livadu pripremajući se za skup, otpremaju velike roštilje i kemijske zahode. Nije lako tako nešto dobro organizirati i svaka čast domaćinima na izvrsnoj pripremi skupa. Stvarno su na sve mislili. Vrijedi doći opet. Slike pogledajte u galeriji slika!
Livia