Rijeka Krupa izvire pod južnim obroncima Velebita, a zatim se probija kroz duboke usjeke u stijenama prije nego preda svoje vode Zrmanji. Na izlet kroz kanjon Krupe PK Split je 14. kolovoza 2011. krenuo uzvodno od njena ušća u Zrmanju, sve do Kudinog mosta.
Da nije bilo onako pakleno vruće, možda bismo imali i ljepši doživljaj ove bistre planinske rijeke, ali uz dva kupanja u rijeci, preživjesmo. Krupa u svom toku od 10-ak km kroz niz slapova savladava visinsku razliku od stotinjak m, a najveći dio rijeke nalazi se u kanjonu dubokom oko 300 m. Mi smo krenuli markiranom stazom koja kreće iz sela Golubić, do kojeg se dolazi makadamskom cestom na koju se skreće s prometnice Obrovac-Gračac. Markacija vodi stazom preko kamenite visoravni Ravni Golubić, a zatim se staza spušta u kanjon gdje se nalazi ušće Krupe u Zrmanju preko strme staze koja se naziva Vratolom. Pri silasku u kanjon izletnik može napasati oči na modro-zelenoj brazdi koju u kanjon utiskuje rijeka, stabalca i livadice oko same rijeke. Ta je brazda u velikom kontrastu sa sivilom kamenjara koji čini zidove kanjona i cijeli krševiti predio kroz koji kanjon prolazi. Spuštajući se Vratolomom, teško je ne pogledati u niz Krupinih vodopada pa ako čovjek ne slomi vrat zbog strmine staze, možda ga može slomiti ako zaboravi gledati u stazu očaran ljepotom rijeke.Dok smo se mi mukotrpno spuštali u kanjon pokušavajući ne slomiti vrat, rijekom je plovilo mnoštvo kanuista. Po spuštanju u kanjon divili smo se Visokom buku na Zrmanji, okupali se u rijeci (dobro, ne baš svi, neki od nas) i nastavili uzvodno uz Krupu prema Kudinom mostu.Nakon hodanja uz vodu, staza se počinje dizati na vrh kanjona, prolazi pored pećine i zatim se spušta do graditeljskog čuda, Kudinog mosta građena suhozidom.
Kudin most znamenita je građevina nastala krajem 19-og stoljeća. Nepoznati majstor je u 12 lukova izgrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova premostio rijeku. Most predstavlja remek djelo gradnje u suhozidu, bez ikakvog vezivnog materijala. Dva su luka znatno oštećena, ali Kudin most i dalje prkosi vremenu i vodi. Legenda kaže da je most sagrađen u ime ljubavi između mladića i djevojke koji su živjeli na suprotnim stranama kanjona. Navodno je mladić Kuda sagradio most kako bi mogao odlaziti na drugu obalu svojoj dragoj. Kudin most je jedino mjesto na kojem se može prijeći na drugu stranu Krupe.Od Golubića do Kudinog mosta šetnja bi trebala trajati 3 h, ali nama je trebalo mnogo duže zbog kupanja i zaustavljanja kroz kanjon. Osobito je bilo teško nagovoriti Mirsada i Sonju da se otrgnu od ljubičastih smokava koje su poput sirena umornog i sprženog planinara mamile uz put.Kraj kanjonskog dijela izleta neki su dočekali kupanjem na Kudinom mostu, a neki u seoskom vlastelinstvu obitelji Veselinović, čija se osamljena kuća nalazi na samom rubu kanjona, iznad Kudina mosta. Ova je obitelj umorne planinare toplo i gostoljubivo ugostila turskom kavom i kiselim mlijekom, a njihove pitome koze su nas dobro izlizale.Zbog velikih oscilacija u razini vode, što otežava i održavanje staze u kanjonu, ovu je stazu preporučljivo obaći u periodu kada je nizak vodostaj – ljeti i u ranu jesen. Ako idete ljeti, onda birajte neki oblačan dan jer je nas sunce dobro ubilo budući nije bilo ni jednog jedinog oblačka da nas zaštiti.
Mi smo prije izleta imali nekih ideja da bismo možda obišli i kanjon rijeke Krnjeze koja se ulijeva u Krupu, ali se izlet odužio pa smo od Veselinovića produžili ravno do manastira Krupa. Ovaj je manastir spomenik kulture, izgrađen je 1317. godine u vrijeme kralja Milutina, a njegova okolica je danas poznato izletište. Na tom izletištu smo se i mi opuštali nakon užarenog dana u kanjonu Krupe, a hrana koju su za nas u Splitu osigurali logističari Dražen i Jakša, te pivice i sokovi koji se na izletištu prodaju pomogli su nam da se rekuperamo od psihičke i fizičke dehidracije.
Tekst: Livia
Slike: Anamaria, Livia