Kada me je tu srijedu 29.02.2012 nazvao Branko Ćurković , i pitao što mislim o odlasku na vrh Čvrsnice (2228 mnv) u nedjelju 04.03 , u trenu sam prihvatio.
Znao sam da niti on, niti bilo tko od predloženih sudionika pohoda nikada nisu bili na to čarobno mjesto u zimskim uvjetima,ali to me nije pokolebalo da pokušam ostvariti davnu želju.
Odmah surfam na portal blidinje .net gdje stoji aktualna situacija sa snijegom. Visina snijega :1,7 m.
Nije valjda. Istina, za vrijeme splitskih sniježnih dana napadalo je snijega i u tim Hercegovačkim Alpama, ali baš 1,7 m??. Stoji daljna informacija da je prije sedam dana očišćena cesta od Posušja i Rakitnog i da se upravi čisti prilaz Masnoj Luci. Valjda će i Fra Petar Krasić konačno nakon mjesec dana izaći iz izolacije.
Zovem i iskusnog planinara iz Imotskog Josipa Vukosava dobrog poznavatelja tog lokaliteta ali i on nema sviježih informacija. Neki su problemi s zdravljem u obitelji, zadnje vrijeme ne ide baš često u planinu. U životu uvijek postoje prioriteti.
Vremenska prognoza za nedjelju na yr.no je : oblačno bez padalina s blagim vjetrom.
Ali pitanje svih pitanja je : S kojim pravcem se popeti na Pločno?
Na you tube gledam sve Edine i Bucine snimke njihovih penjanja i spusta sa skijama.
S Map.source-a printam uvećani detalj samog vrha s prikazom izohipsi .
Pravi odgovor nisam našao. Iskristalizirati će se to na samom terenu.
Polazak je u 05 00 h ispred Tommy-a u Solinu. Ide se s dva terenca. Sa sastavom: Ante K., Željko K., Vice B.,Ljubo T.,Branko Ć., Ivica Ć, Siniša M. i Željko M. Autoputom do Zagvozda, pa Imotski, Posušje, Rakitno.
U 07 20 pijemo kavicu u Hajdučkim vrletima. Vlasnica Gđa Marija Vukoja uvijek je na usluzi.
Ni naši terenci nisu mogli doći do Boričevca, pa izaberimo uobičajnu markaciju preko Masne luke.
Prolaz kroz šumu je katastrofičan: Prije nas nitko nije prošao, stopinki nema, pa se upada ovisno o težini i visini. Uglavnom svi do prepona. Ukazom nastambe na izlazu iz šume situacija je znatno bolja, vide se tragovi skija i stopinke kolega. Hvala im. Drukačije ne bi uspjeli.
Pratimo tragove i uživamo u krajoliku. Ovakav planinarski raj ne postoji ni u Alpama. Unatoč prognozi sunce nemilosrdno prži i doprinosi u iznimnom ugođaju spoja potpune bjeline, zaleđenih vrhova i pogleda na ravnicu Dugog Polja i pitomi Vran preko puta.
Upravo smo zaobišli Mandarušu. Ide se sve sporije i strmije.Ipak smo prošli visinski prag od 2000mnv. Zadnjih 200 m visine stavljaju se dereze i umjesto štapova u ruci je cepin.
Nakon 3sata i 45 minuta planinarenja izlazimo na hrbat. Tu nas dočekuje vojnik iz vojarne na vrhu.
Ugodno časkanje, još 15-tak minuta po platou vrha prema istoku i na samom vrhu smo.
Uživamo sat vremena u životu, rekla bi Livia. Slijedi odrađivanje silaska, jer se mora tako.
Trenutak kada smo zasjeli za stol u Hajdučkim Vrletima nakon uspješno odrađene ture nije najljepši trenutak dana ali je svakako slatko opuštajući .
Ostalo je gastronomska priča za stolom, i povratak kući gdje sam došao u 21h 15 min.
Izuzetan čar Čvrsnice pogledajte u Galeriji slika.
Zapisao : Željko Matošić