Naši planinari divno su se proveli u Dolomitima od 20. do 26. srpnja 2012. U pet dana planinarenja obišli smo Tre cime, Marmoladu (3342 m), Sassolungo, Piz Boe (3152 m). Ugodno smo spavali na prijevoju Fedaia na 2057 m, tako da nas nisu morile ovoljetne paklene vrućine. Svim svojim planinarskim kolegama možemo toplo preporučiti odlazak u čarobne Dolomite.
Dolomiti su planinski lanac u sjevero-istočnoj Italiji. Za ime ‘Dolomiti’ zaslužan je slavni francuski mineralog Deodat Gratet de Dolomieu, koji je prvi opisao kamen dolomit, vrstu karbonatne stijene koja je odgovorna za karakteristične oblike i boje ovih planina. Tijekom Prvog svjetskog rata je u predjelu Dolomita bila ratna fronta između Italije i Austro-Ugarske pa se tamo i danas mogu naći ostatci rovova i ratu posvećeni muzeji. Planinski lanac nalazi se raštrkan na velikom zemljopisnom području, a između pojedinih planina nalaze se duboke doline i rijeke. Dolomiti su osobito poznati po osiguranim putevima, feratama, na kojima se nalaze metalna osiguranja koja omogućuju savladavanje stijena koje bi inače mogli savladati samo alpinisti. I naši planinari su na ovom putu imali priliku iskusiti penjanje po feratama.
Nas je put najprije vodio u Misurinu, mjestašce u podnožju glasovitih stijena Tre cime, koje se često prikazuju kao zaštitni znak Dolomita. Planirali smo kružnu turu oko Tre cime, koju smo ostvarili samo djelomično, jer su se oblaci od jutra gomilali, da bi se prolomili nad nama nakon što smo krenuli na hodanje. Došavši od planinarskog doma Auronzo do planinarskog doma Lavaredo, odlučili smo se malo okrijepiti i pričekati ne bi li se nebo smilovalo. No kako se kiša samo pojačavala, odlučili smo se za povratak i sušenje u prvom domu. Potom smo krenuli u Cortinu d’Ampezzo, mondeni gradić poznat kao centar elitnog skijališnog turizma. Kako smo se udaljavali od Tre cime, tako je nebo postajalo sve manje i manje oblačno, da bi nas u Cortini sunce umilno obasjavalo. U Cortini smo gledali u skupe izloge, obnovili hranidbene zalihe i ponovo se ukrcali u autobus.
Slijedila je dvosatna vožnja do prijevoja Fedaia, na kojem se nalazio naš dom/hotel Dolomia. Od Cortine do Fedaie svega je 48 km, ali cesta se najprije penje iz Cortine (1224 m) na prijevoj Falzarego (2117 m) pa se opet spušta u dolinu na 1258 m i penje na prijevoj Fedaia na 2057 m. Našem vozaču Leu nije bilo lako sa svim tim serpentinama, mora se priznati, ali autobus je sve to uredno odradio. Dom/hotel Dolomia vrlo je lijepo namještan i komforan, što je bio ugodan odmak od standardno skromnih planinarskih smještaja. U sobi nas je bilo 2, 3 ili 4. Za doručak smo imali švedski stol, a večeru u 4 slijeda mogli smo birati između niza jela. Kad čovjek cijeli dan hoda pa se navečer zasiti slasnim jelima, pokrije se na toj visini s dvije deke i život je lijep.
Drugi dan je cijela grupa išla na Piz Boe. Anamaria je svoju ekipu mučenika odvela na jednu od najtežih tura u Dolomitima, ferata Cesare Piazzetta. Livia i Lile su pak svoju ekipu odvele malo milosrdnijim putem, koji je uključivao putovanje žičarom na Sass Pordoi i onda planinarenje na Piz Boe. Poklopilo se da je baš toga dana organizirana Sky Race, utrka koja vodi iz mjesta Canazei na Piz Boe i nazad, od ukupno 22 km i 1750 m visinske razlike. Nije bilo lako trkačima, ali junački su izgledali.
Na stazi smo se stoga gurali s oko 850 sudionika nebeske utrke, koji su nas ponekad, bome, i gurali. Srećom, uspješno smo se mi dočepali vršne piramide i sretni uživali u pogledu na planinske i dolinske ljepote oko nas. Zaključili smo da se ubuduće ne družimo s ljudima koji se nisu popeli barem na tri tisuće metara. I da smo zaslužili počastiti se šopingom. Na putu do hotela zastali smo u slikovitom selu Canazei i obnavljali urbane resurse. Po dolasku u hotel Jakša nam je priredio iznenađenje – svih je častio šampanjcem jer mu je bio rođendan. Ali, mi smo se za to iznenađenje zapravo unaprijed pripremili pa smo ga darivali lijepom knjigom o Dolomitima.
Treći dan se planinarska ekipa opet razdvojila. Anamaria je svoje trkače odvela na vrh Marmolade, Punta Penia. Pola visinske ekipe popeo se do vrha putem via normale, preko ledenjaka. Drugi dio je išao preko ferate po zapadnom grebenu. Na vrhu su slavili uspješan uspon i onda se uputili nizbrdo prema večeri. Ekipa koja više voli uživati u životu uputila se na kružnu turu oko stijena Sassolungo. Pri kraju ture došli smo do doma Comici, oko kojeg se nalazi hrpa besplatnih ležaljki, pa je ekipa tu zasjela i uz jedan lagani bombardino (omiljeni liker cijele ture) plandovala gledajući Dolomite grupe Sella.
Sljedeći dan smo se podijelili čak u tri grupe. Svaki dan jedna nova grupa. Prva i druga grupa otišle su žičarom iz mjesta Malga Capella na greben Marmolade. Jedni su imali u cilju uspon na drugi po veličini vrh, Punta Rocca, a drugi su samo htjeli malo uživati u pogledu iz žičare. Međutim, velika naoblaka i loša vidljivost omeli su planinarske planove pa su se na koncu svi spustili u dolinu. I onda ih je Anamaria odvela u šoping. Na sjevernom licu Marmolade treća je grupa hodala do ledenjaka. Odnosno, cilj je bio hodati do ledenjaka, ali se onda dio ekipe otrgao kontroli i počeo hodati po rubovima ledenjaka, ne mareći za vodičku na rubu živčanog sloma…
I tako se primakao naš zadnji dan planinarenja u Dolomitima. Anamaria & mučenici uputili su se na Ferrata via delle trincee, zahtjevnu feratu koja gleda na selo Arabba, i koja je dijelom napravljena u rovovima iz Prvog svjetskog rata. Za to vrijeme je dio ekipe koji više voli zemlju pod nogama hodao do prijevoja Porta Vescovo, i spustio se stazom u Arabbu. Nakon spajanja, izlet smo završili još jednim pohodom u Cortinu d’Ampezzo. Putem su nas pozdravljali slatki svisci, navikli valjda na horde ljudi koji tuda hodočaste.
Ukratko, Dolomiti su planinarski raj i ovo što smo mi obišli samo je maleni dio ovoga planinskoga lanca. Nadajmo se da ćemo skoro imati priliku vratiti se u raj.
Livia
Galerija sa slikama OVDJE