Evo ,već je polovina srpnja a od ljeta još ništa. Prognoza za nedjelju nije sjajna ,predviđaju se mjestimični pljuskovi. Ipak naš odlazak na planiranu turu nije doveden u pitanje.Istina, Viljemka mi šalje poruku u nedjelju u 05 00 h da je prognoza uplašila i da odustaje.
Šest je sati ujutro .Na stajalištu na Sukoišanu kaos. Drugi je dan Ultra Europe Festival-a pa se svjetska mladost vraća iz Poljuda i traži prijevoz do svojih hostela, apartmana ili plaža.
Dok Ivanov kombi gazi prema Kninu kiša neumoljivo pada. Mislim , bolje da se ispada sada, dok dođemo do Gospića nego da nas onda zalije . I Kninjani zavaljeni u kafiću kraj kružnog toka ,ispijajući prvu jutarnju kavu, komentiraju neobično vrijeme za ovo doba godine.
Već smo u Metku a kiša ne prestaje.
Stojimo zaklonjeni ispod nadstrešnice u dvorištu crkve Sv. Jovana , navlačimo kabanice i čekamo.
U 10 15 h pada odluka da se krene. U 3 sata vremena koliko nam je trebalo do Struga kiša nije prestala.
Nema te kabanice ni gojzerica koje mogu izdržati nepromočivost.
Na Strugama šok.
Već godinama bar jednom godišnje svratim preko Struga. Na tom mjestu uvijek sam se osjećao ugodno.Bilo da je to sredina ljeta, rana jesen ili snježna zima. Bio je to jedan ugodan kutak gdje se čovjek mogao opustiti na klupama pored ili prenoćiti . Ni puhovi mi nisu smetali. Posebno u doba Žutog koji je sve to održavao uredno.
Sada je sklonište puno potopljenog posuđa s ostacima hrane, razbacanih boca i smeća raznog porijekla.Užas!
Stol i pod su masni ,cijeli iventar (vanjski i unutarnji) se raspada. Pitam se koji to planinari, ako ih tako možemo nazvati bivstvuju na ovom lokalitetu. Sramota.
Izbjegavati ću Planinarsko sklonište na Strugama do daljnega.
Kiša je konačno stala, malo smo se ugrijali upalivši peć u skloništu, odmorili se i okrijepili . 
Idemo dalje prem V. Rujnu.
Pogled s Buljme je nešto zašto se čovjek i penje. Planinar se ne može dovoljno nauživati te ljepote.Kanjoni V. Paklenice i Brezimenjače kao na dlanu. Čuje se žubor vode .
Put nas dalje vodi prema Stražbenici
Puno puta sam prošao ovuda, ali nikad kao sada Izvor prije Stražbenice nije bio ovako Izdašan. Napiti se te hladne izvorske vode spada u nešto što se pamti .
Spuštamo se prema V. Rujnu. Točno smo u 18 00 h ispred crkve Gospe od Rujna gdje na čeka naš Ivan
Spuštanje u Starigrad pa pivce u Dinka i onda natrag kući. Finale je svjetskog nogometnog prvenstva.
Da li će Njemačka pobijediti Argentinu? Stižemo na drugo poluvrijeme.
Kako je bilo?
Nezaboravno!!!
Sudjelovali: Josip, Bruno, Tonči,Zdravko,Ante i Željko. Sigurno nas odvezao i dovezao Ivan.
Napisao: Željko Matošić
Fotografije u GALERIJI.
