Iako su metereolozi najavili kišu u Zagori… ništa nije pokolebalo ljubitelje prirode i druženja od namjere da otkriju Dalmatinsku Zagoru – nepoznatu zemlju. Poletni u podmlađenom sastavu udobnim autobusom brzo smo preko Klisa stigli do prvog odredišta u Lećevici.
Dočekao nas je idiličan, zimski krajolik sa injem na stablima i O stupnjeva.Kružnom stazom obišli smo niz od devet bunara na lokalitetu Paćevci. U zadnjem bunaru bez leda na površini u susret su nam pohrlile zlatne ribice poželjevši nam dobrodošlicu. Svi smo zaželjeli skromno samo po jednu lijepu želju i nastavili svoje putovanje do mjesta Kladnjice.U Matasima gornjim dobrodošlicu su nam poželjeli mještani i dva autohtona magarca manekena. Dok su ih kolege fotografirale mijenjali su poze kao pravi profesionalci..Ni činjenica da je bagerom preoran i pretvoren u makadamsku cestu veći dio markirane eko etno staze do lokaliteta Rajčica nije umanjilo ljepotu doživljaja bisera nad biserima krša naše Zagore. U jednoj velikoj vrtači, kao iz lijepog sna odjednom Vam se pojavi deset velikih kamenih bunara prepunih vode. Predaja kaže da su izišli iz raja.Naš živi zagrljaj oko bunara bio je pozdrav za očuvanje djela ljudskih ruku prije mnogo stoljeća. Po povratku u Matase kupili smo domaći ovčji sir od strine Marije. Dok smo se penjali do Melvanove lokve, prateći u nizu 24 višestoljetna hrasta počela je rominjati kiša. Dolaskom na Melvanovu lokvu zagrlili smo hraste sa željom da nas energija hrasta očisti i napuni pozitivnom energijom.Kad smo se približili Zmajevcu u Utorama gornjim kišica je prestala. Naš vodič Ante požurio je ispred i dočekao nas velikom vatrom.Okrijepili smo se Antinim skuhanim čajem i rakijom rogačušom sa afrodizijačkim svojstvima. Doživljaj prekrasan,panoramski pogled predivan,vatra oživljavajuća,prava fešta u prirodi. Glavno je tek slijedilo. U Itinom loncu punom crnog vina i tajnih dodataka koji se kuhao u žaru. A tek kad je Ivica-Neno izvadija gradele it torbe te poslaga domaće delicije. Oštrila se grabovina za praljke. Čim je “procvrljilo” pita se jel gotovo.Maja,Antonija i Vedrana se natječu čija je bolja kobasica. Ostali se uključuju sa veselim komentarima pa se tako izražavaju želje tko kakvu kobasicu voli. Pečeno se zalijeva Itinim rujnim vinom. Za divno čudo kako smo se bližili kraju sa obidom ispunila nam se želja, ukaza nam se zmaj na Zmajevcu. Pošto je kišica opet počela svekoliko članstvo je odlučilo da na krilima zmaja preletimo eko etno selo Brdak. Još smo se divili skupini od 15 bunara na lokalitetu Pišteti u Radošiću.Ovdje je primjenjen drukčiji stil gradnje sa upotrebom zaglavnog kamena. Zatim smo se najavili našoj Lili koja nas je dočekala na planinarskoj kući “Česmina” sa vrućim ukusnim čajem i kavicom. U domaćinskoj atmosferi tople kuće družili smo se sa našim članovima a potom niz prijevoj Malačka, srca punih lijepih uspomena,energije i doživljaja otplovili našim kućama. Slike s izleta pogledajte u galeriji slika.
Sastavio Ante Strunje.
planinarski pozdrav