Grupa od 12 članova PK Split-a, odvažila se krenuti na jedan od najdužih i najstrmjih biokovskih uspona. Cilj ovog izleta bio je kao i uvijek, druženje, relaksacija i zabava. Uz to jedan od ciljeva bio nam je i popeti se na Sv Iliju, u ovako teškim, ljetnim uvjetima. No, pođimo od početka.
Rečena grupa skupila se na Sukoišanskoj (bez kašnjenja) u 6 i po. S tri brza, privatna auta za sat i kvarat stigli smo u zaselak Šute. Naime, malo smo se zagubili u centru Grabovca, ali uz malu korekciju navigacije uspjevamo naći put za Šute. Osam je sati i sunce je već uhvatilo radnu temperaturu (cca +25). Prvih 45 min probijamo se kroz grmovima zarasli put i loše markiranu stazu. Svaka markacija na koju smo naišli (u prvom dijelu puta) bila je svojevrsno ukazanje. Kad smo konačno ušli u duboku bukovu šumu riješili smo se sunca, ali ne i vručine koja nas je tjerala na ućestalo trošenje zaliha vode i orahovice. Na dvije trećine puta nalazi se mala kuća-sklonište. Tu marendajemo i gostimo se dalmatinskim specjalitetima, od parizera do pohanih šnicela. Ostali bi mi i duže, ali vodič naređuje pokret. Nakon sat vremena teškog uspona stižemo na prijevoj Vraca. Procjenjujem umornu grupu i nudim im alternativu bližeg vrha Ščirevca, ali oni se ipak (onako umorni) odlučuju (možda u strahu od pretsjednice?) na uspon prema Sv. Iliji. Devet članova od nas dvanaest uspijeva doći do cilja, dok ostala trojica čuvaju nam odstupnicu na Vracima. Zbijamo se uz crkvicu na vrhu Ilije i pokušavamo se cijelim tijelom ugurati u 35cm hlada što ga tvori kuća. 13 je sati, temperatura je oko +35. Gledamo poskoke kako padaju u nesvjest, vodu u čuturi kako ključa i slušamo kako stijene pucaju od vrućine. Nakon jednosatnog odmora, neugodni glas vodiča, opet poziva na pokret. Kolona polako kreće i Ilija ostaje iza naših leđa, a mi stižemo na prijevoj i polako se gubimo u šumi i željno iščekivanoj hladovini. Put do dole se odužio i na trenutke se čudimo velikom usponu što ga nismo jutros zamjetili. Slomljeni ali zadovoljni stižemo do auta i uspostavljamo kontakte s lokalnim plemenima i uz vino i hladnu vodu preprićavamo iskustva s planine. Uz put se kupuje domaće vino i med, a pčele se (valjda) nude gratis. Izlet završavamo u elitnom kafiću u Šestanovcu, gdje nas barba Slavko časti kavom i radlerom. Spuštamo se s Klisa i pogled nam pada na Split u zalasku sunca.Lagano se opuštamo i osjećamo kako nam koža još isijava biokovsko sunce. Mislimo na tuš, većeru i krevet , te kako smo, još jednom, „preživjeli vručinu“
Slike pogledajte u galeriji slika!
Napisao: Željko Bockovac