Odabrana destinacija za centralni izlet ove godine bila je Bosna. Na žalost, zbog tehničko-zdrastvenih problema 31.07. u čarobnu Bosnu uputila se mala grupa od samo 8 planinara.
Unatoč obeshrabrujućem početku i lošim vremenskim prognozama naša mala družina se u subotu ujutro uputila prema planinarskom domu “Prijatelj prirode” na Igmanu gdje smo bili smješteni cijelo vrijeme našeg boravka u Bosni. U stvari, to i nije klasičan dom, prije bih rekla hotel sa 3 zvjezdice. Na putu do Igmana posjetili smo etnološki muzej na Ramskom jezeru i popeli se na planinu Bitovnja. Idući dan, uz iskusne bosanske vodiče popeli smo se na Treskavicu, inače najljepšu planinu u Bosni. Malo nam je magla pokvarila doživljaj, ali divljina i raznolikost Treskavice je nezaboravna pogotovo kad se nakon napornog usponaokrijepite kavom kod “Kade i Šarafa”. Visočica, Bjelašnica, Igman, Trebević bile su planine po kojima smo šetali idućih dana.Naravno, posjetili smo i Sarajevo, a cijeli izlet su nam posebno obogatili planinari planinarskog društva “Prijatelji prirode”.
Toplina, simpatičnost, duhovitost i prijaznost tih ljudi još mi ispunjava srce. Za kraj smo ostavili Jahorinu, tamo smo se opustili uz pašu borovnica prije dolaska u Split. Prvi put mi je bilo dosta borovnica. Ovaj izlet me posebno ispunio. Valjda ta priroda, planine po kojima već dugo nitko ne šeta, cipele mi još mirišu po travi koja je nekad znala biti visoka i do ramena (mene je prvi put u životu opekla kopriva), ljudi kad u želji za opuštanjem i uživanjem u prirodi postanu posebno smireni, tolerantni, dragi. Slika ima dosta tako ta ih možete vidjeti u galeriji pod prvim i drugim dijelom.
Napisala: Tina Jukić