Jeste li se katkad zapitali koliko nam vremena treba da osvijestimo postojanje nekih ljudi oko sebe, da uočimo nenametljivo življenje, djelovanje takvih ljudi i njihov utjecaj na naš unutarnji mir, na naše dobro raspoloženje. Uz male geste čine i nas puno boljim ljudima. Napise sa zahvalama, lijepe riječi rijetko kad upućujemo živim ljudima, zašto ne bi bilo drugačije? Treba pohvaliti živog čovjeka jer nam svima to može biti dodatni motiv da ispravimo i vlastite pogreške, da budemo bolji jedni prema drugima. U našoj, Splitovoj planinarskoj obitelji ima upravo takvih ljudi o kojima vrijedi pisati. Neki među nama su upravo tako nenametljivi, nisu ni svjesni svojih vrednota,onih ljudskih, prijateljskih, radnih, karakternih. To su ljudi o kojima nitko neće pisati javno, neće ih primijetiti, neće primijetiti njihove zasluge jer oni su samozatajni. Taj se izraz najčešće pogrešno koristi, a pogledate li njegovo značenje osvijestit ćete da oko nas ima upravo ljudi koji se ne žele isticati, koji potrebe drugih stavljaju ispred vlastitih i koji tako maleni prolaze ispod zvijezda ostavljajući svoj trag.Prvi među sličnima u našem Planinarskom klubu SPLIT bio bi u ovom nizu nasumice odabran, naš Zlatko, ( bez prezimena jer svima je znan po imenu, a mogao bi se i naljutiti što se baš o njemu piše). Postoji i ona latinska “ Nomen est omen” – sve je u imenu- pa eto neka portret čovjeka zlatnog imena bude prvi i zašto je on zaslužio biti taj kratko portretiran, prosudit ćete sami.
Zlatko je godinama član PKa Split, voditelj markacističke sekcije, njezin vrijedni član danas, svojedobno i član UO, osoba koja najviše brine o našoj planinarskoj kući Česmina, osoba koja brine o stazama na Kozjaku, a da nikad ne priča o svojim djelima ili uratcima. Tako, dođe planinar, šetač na Kozjak, prolazi stazom preko Malačke do jezera, izvora, Birnjaca ili Sv. Ivana Birnja i primijeti kućicu za ptice, kućicu za kukce ili onu za pčele samice. Sjedne i odmori na klupici, izvadi hranu na stolić, zamijeti natpise na stablima, zamijeti upozorenja. Zapita li se taj šetač čijih je ruku to djelo? Odgovor je kratak, mislim da ne. Nemamo vremena misliti još i na tvorce stolovova, stolića, stolica, klupica kad nam je tako ugodno, komotno, pa iskreno, važno je da je tu, a čije je djelo rijetki će razmisliti. Na svu sreću postoje i takvi ljudi, mekani, topli i brižni, samozatajni. Dočekat će vas tako vrlo često u Česmini upravo “Zlatkov fažol”, kiseli kupus, kobasice, meso pripremljeno s toliko pažnje da ćete tražiti repete ili odnijeti kući koju porciju, naravno, ako sve ne bude pojedeno vrlo brzo. Za prijatelje će Zlatko pripremiti ugodnu atmosferu s muzikom po guštu, zapalit će vatru na kaminu kako bi svatko tko poželi mogao ispeći nešto na gradele, a i ispeći će i vama ako ste neznalica ili ga jednostavno samo zamolite. Proći ćete planinarskom stazom koju je on nadopunio natpisima, nazivima stabala, ali i ponekom potkovom za sreću da možete zaželiti nešto. Možda će vam se dogoditi da skrenete sa staze, i ugledate novu, uredno ograđenu složenim kamenjem, e pa to je Zlatko napravio, a nazvao ju je Konjska staza jer naravno, konji na ispaši na Kozjaku su je utabali za sebe, malo podalje od one za planinare. O Zlatkovoj brizi za sigurnost prolaznika ne treba ni govoriti, stalno ukroćuje granje, čisti staze, podrezuje grmlje. Čak i imenuje livade, ahahahaa. Podulji je niz onoga što nam je Zlatko napravio u planinarskoj kući Česmina, oko nje, na stazama i oko njih, dodatno oplemenivši prirodu štiteći je od nas samih, a nas obogatio i nekim novim znanjima i ljudskim vrednotama. Kad sljedeći put dođete na Kozjak i primijetite neki ručni rad na stazi sjetite se da je to djelo Zlatkovih, zlatnih ruku. Sretni smo što pripada našoj velikoj planinarskoj obitelji i nadamo se da će još dugo dijeliti s nama zajedničke trenutke i uljepšavati ih. Hvala mu za učinjeno i za ono što namjerava učiniti jer svakodnevno nas iznenađuje novim idejama. Svima koji nisu još uočili ove sitnice koje život čine ljepšim preporučamo dolazak i uživanje u prirodi. Tekst: ( Nives ), Fotografije: ( Ksenija, Jordan)
