MEDVEDNICA I JA
Sve češće boraveći u Zagrebu , nastavljam planinariti na drugim manje poznatim terenima. Odabirući preko interneta izlete i ture kojima ću se pridružiti, najčešće se odlučim za Gorsku sekciju HPD Matica.
Obzirom da su za prošli vikend imali dva planirana izleta u Sloveniju, odlučila sam se za treći ponuđeni, jednodnevni izlet na Medvednicu. Kako sam prošli mjesec s njima proživjela snježno «vatreno krštenje» na Kleku, mislila sam da nam se valjda neće ponoviti priča.Tako je i bilo; kao u priči, sve lijepo, idilično, s puno prhkog i suhog snijega.Kako je planirana tura pretpostavljala jedan do dva sata hoda, naša mala grupa odlučila se je već na početku odvojiti i samostalno otići u Vidovec, a onda preko Gospe snježne, putem prema Lipi pa se na hrptu odvojiti prema domu «Gorščica».Upravo tako smo se kretali, gazeći predivnu bjelinu, uživali smo u svakom koraku, pogledu na sjajne kristaliće na vrhu snježnog nanosa i na grane s naslagama snijega koji je izgledao kao najgušći šlag ili tučeni bjelanjak.Ipak su mi najljepše bile gole grane sa ogromnim pahuljama koje su me podsjetile na fotografiju Nede Korde: «Snježne ptice», davno nagrađene na izložbi planinarske fotografije.Došavši u «Goršćicu» zatekli smo neviđenu gužvu planinara. Uživali su u toplini ugodne planinarske kuće i mirišljavim obilatim obrocima.Popivši kuhano vino, odmorili smo se i zaobilaznom stazom vratili se u Vidovec, odakle smo i krenuli. Slike sa izleta pogledajte u galeriji slika.
Gordana Burica