Danima se pitam da li napraviti ili ne, reportažu o boravku u New yorku i Washingtonu DC-u. Kakve bi to veze imalo s planinarstvom i PK Splitom? Pa ta oba grada leže na nadmorskoj visini od 10 m.
Vezu sam ipak našao u slijedećim stavkama:
1. I u gradovima egzistiraju četiri strane svijeta, pa uz mapu u ruci uvijek možete znati gdje se nalazite i u kojem pravcu treba ići.
2. Dnevno smo pješaćili više od deset sati pa da nije kondicije stečene po brdima rano bi se umorili i odustali.
3. Nezasitni duh stalnog istraživanja, i gladi za novim pogledima i događajima (govorim o stvarima koje su jedne od značajki planinarstva) rezultirao je sticanjem dobre slike spomenutih gradova.
Što reći o New york City-u?
To je velegrad od preko osam miliona stanovnika (s okolicom 22 miliona). Obuhvaća okruge Manhattan, Bronx, Brooklyn, Queens i Staten Island, gospodarski je jedna od najznačajnijih regija svijeta. Osnovan je početkom 17.st. od strane Nizozemaca, a u drugoj polovici istog stoljeća osvajaju ga Englezi i u čast kraljeva brata, vojvode od Yorka daju mu ime New York.
Pričati ovdje o njegovim znamenitostima nema smisla. Građevine, galerije , muzeji, kazališta su tvorevine o kojime možete pročitati u bilo kojem turističkom priručniku, neke od njih će te i prepoznati na priloženim fotografijama.
Moji su dojmovi nešto kompleksniji. U prvom redu želim istaknuti pozitivnu ljudsku energiju koji pršti po cijelom gradu, prenosiva je i nezaustavljiva. Napuniti vlastite akumulatore kreativnog nemira nije teško. Ako želite taj grad će vam pružiti šansu. Dovoljno je da raspolažete određenom vještinom ili znanjem (a svatko od nas je posjeduje) i kažete: Ja sam taj, ja to mogu i hoću i gladni sigurno nećete ostati. Od svirača i plesača po Central Parku, do showman-a po podzemnoj željeznici ili bankara na Wall Street-u šansa postoji. Nema osjećaja rezignacije, bezizlaznosti, bezglavog kaosa. Naravno, govorim o stanju duha koje nosim u sebi a koji je rezultat naše hrvatske svakodnevnice, stanja koje se rađalo i raslo još od početka osamdesetih. Osjećaj nemoći je vrlo loš osjećaj, nije nastao od jučer, a što čovjek ide stariji teže ga prima, a on, nažalost, raste i razvija se. Mogućnost izbora je nešto najsvetije i najdemokratskije. Da li će te vi prilaziti planini s južne ili sjeverne strane, a vraćati se istočnim ili zapadnim gebenom je nešto naljepše što nam priroda pruža. Svetost izbora. Najgore je kad je čovjek potjeran u kut, a rješenja nema, nude mu ga drugi kao idealno baš za njega. Želim sam odlučivati o svojim putevima. Ne volim diktate i jednosmjerne ulice. To je Hrvatska danas.
New York je sve to okrenuo naopačke. Napominjem, ovo je samo individualni osjećaj i sigurno nije uzorak primjenjiv na svakoga.
Ne idealiziram NYC. Dapače smatram da je puno ugodnije i ljepše živjeti u Splitu, Hrvatskoj. Ispijanje kavice u getu, kupanje u svibnju i listopadu na Kašjunima, ili noćenje na Strugama je neponovljivo i nezamjenljivo. Ali …..
Nakon ovakvih riječi što reći o Washingtonu DC -u. Glavni grad, Sjedište svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Obama, Kongres, White House, Georgetown University, Washigton Monument, US Capital…… Manji grad(570.000 st.), puno zelenila, sve lijepo i krasno ali ja više volim nečisti NYC Metro.
Sama pjesma kaže:
„In New York, concrete yungle where dreams are made of,
There is nothing you can’ t do.
Now you’ re in New York,
These streets will make you feel brand new,
The lights will inspire you,
Let’ s hear it for New York“
Slike iz USA pogledajte u galeriji slika!
Napisao: Ž. Matošić