Program susreta hrvatskih planinara davno je objavljen i u njemu je svaki klub pronašao ono što ga najviše zanima. PK Split se odlučio za najbolju varijantu: četiri dana boravka i detaljnog obilaska otoka, u kojem se krije nacionalni park, s brojnim stazama i prekrasnim vidicima, špiljama, jezerima…Dnevni programi su zanimljivo osmišljeni i na licu mjesta ćemo se uklopiti u neki od njih, prema željama i kondiciji učesnika.
Ponoćni polazak svima je teško pao, pa je tijekom vožnje vladala uglavnom uspavana atmosfera. Minibus sa 15-tak mjesta bio je pretijesan za naše gabarite, što je stvaralo dodatnu neugodu. I konačno, oko 3,15 stižemo u Prapratno, gdje nam preostaje čekati polazak trajekta u 7. No dolazak raspjevanih Vitežana razbudio je sviju, pa su sati čekanja ugodnije prošli. Pristizali su autobusi, mala vozila, bilo ih je i viška nakon ukrcaja. Uz pjesmu je vožnja brzo prošla i stigli smo u Sobru, gdje smo se rasporedili po rezerviranim apartmanima. Sve je bilo po planu, što se ne bi moglo reći za druga planinarska društva, koja su imala brojne probleme u svezi organizacije. Već po dolasku, oni odmorniji su se zaputili Mljetskom planinarskom obilaznicom do najvećeg otočkog vrha Veliki grad, 514m. Oni umorniji malo su prilegli, pa su u 13h krenuli do Babinog polja, centralnog mjesta okupljanja, odakle su vodiči domaćina (PD ‘Mljet’ Goveđari) poveli sve okupljene planinare do Odisejeve špilje. Njenu mističnost je povećavala poznata legenda o Odisejevom brodolomu na hridi Ogiran pred špiljom, o čarima nimfe Kalipso koja ga je osvojila i zadržala na ovom mjestu sedam godina. Iako nije sasvim razjašnjeno radi li se o Mljetu ili o Malti, mi želimo vjerovati da se legenda isprela upravo ovdje, kod nas. Iako je lokalni vodič naglasio da se u samu špilju ne ulazi jer je tlo sklisko, oni odvažniji su to ipak učinili. Špilja ima i morski ulaz, na koji se može ući čamcem ili plivajući, a hodajući se dolazi samo do najbližih stijena. U svakom slučaju ova prirodna ljepota vrlo je privlačna i vrijedi truda. Po strmom terenu i vrelom suncu uspon je bio otežan, što je nekima činilo probleme, ali u konačnici sve je dobro prošlo.
Dolazak u kamp ‘Mungos’ u Babinom polju, ukusan fažol koji je svima pripremio domaćin (uz već spomenute organizacijske probleme) malo nas je okrijepio, pa smo se nakon toga mogli prepustiti glazbi i plesu, koji su nakon svečanog otvaranja nastavili do kasnih sati. Tu je i naš umor nestao, zaboravili smo ne prethodnu neprospavanu noć, i onako u gojzericama, uživali u glazbi.
Drugi dan je valjalo rano ustati, polazak je bio u 6, što je nekima teško palo. Jedna grupa je išla od Blata, zatim Oskorušni do, Mokri do, Mrčenički križ i Babino polje, a drugi su išli na turu Blato-Strmica-Ivanje polje-put Željka Poljaka-Tatinica-Švicarski put-Polače. Već u 13h bilo je svečano zatvaranje skupa u kampu. Svako veče odvijao se glazbeno-zabavni program.
Ponedjeljak je donio posjet najljepšem dijelu otoka, Nacionalnom parku. Razgled razvedene obale i šumovitog krajolika tijekom puta, te ostaci rimske palače u Polači oduševili su nas. Uz male nesuglasice oko vođenja izleta, organizator nam je dao šture informacije o NP koje smo i sami uočili na mapi, ali nismo dozvolili da nam to pokvari dobro raspoloženje. Brodić nas je odvezao preko Velikog jezera do otočića sv. Marije. Tu nas je čekala lokalna vodička i odmah po dolasku povela u obilazak. Tih dana gosti su bili brojni pa je ona nastojala svima podijeliti potrebnu količinu informacija. Nakon obilaska i kraćeg odmora brodić nas je odvezao do mosta, na kanalu koji spaja Veliko s Malim jezerom. I na ovom području, zaštićenom od udara jakih vjetrova i valova, šuma se spušta do samih obala, te potvrđuje epitet najzelenijeg otoka Jadrana. Naša ekipa se zaputila u kružnu šetnju oko Malog jezera, u dužini oko 2,5 km, što nam po hladovini nije bilo teško. Iako je voda bila hladna, oni najhrabriji su pokazali srčanost i palo je prvo ovogodišnje kupanje. Nastavak staze je vodio do Pomene, na zapadnoj obali Mljeta. Tu nas je čekao jedini hotel na otoku, koji je neposredno pred ovaj skup otvorio svoja vrata. Pomena je zgodno mjestašce, okruženo otočićima sa brojnim podvodnim lokacijama i olupinama starih brodova, prikladnim za ronjenje. Desna strana mjesta krcata je konobama, mnoge su već radile, a živi jastozi u bazenima čekaju svoj red za lonac. Povratak je tekao opet oko Malog jezera, preko Babinih kuća, do parkirališta sa našim busom. Sljedeća stanka svakako, u kampu Babinog polja. Velik dio planinara je napustio otok, a tako i kamp. Ipak glazba s razglasa svira i naravno, Splitovci odlučuju razbuditi uspavanu atmosferu. Pjesma, ples, DJ nam pušta glazbu po našim željama, pomalo se i ostali pridružuju. Ni umor ni vrućina nas nisu mogli omesti u veselju.
I konačno, dan pred odlazak vodi nas na istok do najljepših pjeskovitih plaža otoka. Čeka nas Saplunara, lijepa uvala, s koje se nekad pijesak odvozio u Dubrovnik i koristio kao građevni materijal. U nastavku je i plaža Blace, koju često vidimo na slikama Mljeta. Nije bilo kupanja, ali šetnja kroz morsku vodu po mekanom pijesku godila je našim stopalima. Morali smo praviti skokove izbjegavajući brojne meduze, vlasulje i ostale napasnike, pa je na kraju sigurnije bilo izaći na suhi pijesak. Po savjetima naše učiteljice, pojedinci su nabrali pune kese matara, a iz prve ruke tvrdim da je bio vrlo ukusan za ručak. Povratkom prema Sobri, na jednoj uzvisini otvorio se pogled na najljepšu sliku otoka: Prožurska luka, biser Mljeta! Nažalost, nije bilo vremena za svraćanje u mjesto, ali ništa ne može nadmašiti čaroliju koja se ukazala u tih par trenutaka ponuđenih iz ptičje perspektive. Posjet Mljetu time je bio zaokružen.
Trajekt nas je čekao u 15h, naš domaćin g. Perković svesrdno je mahao svim posjetiteljima koji su se udaljavali, i eto, život ovog lijepog otoka polako se vraćao u normalu. Veseli Zagorci su nam živahnim pjesmama uljepšali putovanje do Prapratnog, zatim ugodna vožnja preko Neuma i Bačinskih jezera, i konačno stigli smo u naš dragi Split.
Slike pogledajte u galeriji slika.
Napisala: Slavica Dobrota