Na planinarskoj stazi Vranjača – Vickov stup13. lipnja
«Gorde, bili smo na onoj stazi znaš, strašno, dva puta smo se izgubili, šikara, a marke se uopće ne vide!» potužila mi se je nedavno kolegica markacist, «znaš tribalo bi je…». I tako često, prečesto…
Oko stotinjak članonova našeg kluba vjerojatno misli da će se staze možda same očistiti ili da će to za njih napraviti netko drugi. Staze su nam u jako lošem stanju, a bit će i gore, obzirom koliko učešća u čišćenju uzimaju mnogobrojni članovi našeg kluba. Da, definitivno imamo staze kakve zaslužujemo !Ipak, gotovo svaki mjesec jednom, nađe se grupica entuzijasta koja žrtvuje svoje slobodno vrijeme, ne ide uživati nego čistiti stazu. Unatoč jednoipomjesečnoj obavijesti i preformuliranju akcije u klupsku, odaziv je bio «senzacionalan». Nas šestero u nedjelju, nastavilo posao čišćenja naslovne staze. U prvom dijelu dana, barem nas je vrijeme nagradilo i nije bilo vruće. Hladovina i par kapi kiše ohrabrilo nas je da se svojski prihvatimo rezanju makije po samoj stazi. U drugom dijelu dana postalo je prevruće pa nam je spust kroz prekrasno očišćen teren i hladno pivo na lijepom platou ispred špilje Vranjače i te kako prijalo. Prijala nam je i pomisao kako smo taj dan učinili nešto vrlo korisno i kako smo dio sebe nesebično dali da bi i neki drugi nesmetano planinarili tom stazom. Dosta je posla ostalo, nastavak slijedi nakon ljeta, u rujnu. Slike možete pogledati u galeriji slika.
Gordana Burica