ŠTO NAM ZNAČI VICKOV STUP?
Puno, svima onima koji se znaju popeti i dalje od doma na Mosoru. Posebno je važan planinarima koji nisu iz okolice i koji znaju otići na dulje planinarenje hrptom Mosora.
Montiran 27. srpnja 1952. spasio je sigurno puno planinara od vjetra, oluje, smrzavanja, kiše… Zato ga moramo čuvati «kao zjenicu oka», održavati i brinuti se o njemu.Trenutno mu je crvena boja spala s oplata, a vrata su padala, zasun nije lijegao u kučište. Srećom postoje ljudi kao Božo Sučić koji je dva petka za redom odvojio svoje slobodno vrijeme i popravio drugi dio posla. Prvi (bojanje) nadam se da će odraditi neki drugi naši članovi koji sve rečeno na početku osvrta dobro znaju i koriste. Prošlog petka Božo i ja krenuli smo u 5 ujutro i s čeonkama se popeli do stupa. Zora je bila nestvarno lijepa, Vicko se je tužno bljeskao u svojoj sivoći, vapeći za svojom crvenom bojom, a mi smo ga na silasku uporno tražili pogledom. Tako oguljen nije se mogao vidjeti. Božo je snimio stanje, a danas, 24. rujna ponovno smo bili gore i odradili spomenuti dio posla. Ostatak će, sigurna sam biti odrađen uskoro. Tolike godine kao svjetionik Vicko je pružao utočište, pa će i dalje, znam.
Gordana