Sve je spremno da se ovaj uspon realizira a onda u subotu (12.10.) oko 20.00h zvoni mobitel i užas,prevoznik javlja vozilo u kvaru i dogovoreno nemože realizirati. Ljutnja,bijes – šta sada? Otkazati kako, ljudi su spremni, a riješiti prevoz drugi u ovu uru – kako?
Stanem na balun, odradim brzinski 10-ak telefonskih poziva i sve je riješeno. Krećemo u nedjelju ujutro u 7.00h osobnim vozilima do Kotišine. Dva vozača sa dva vozila odlaze u Makar, a ostali tu ćakulamo i zabavljamo se čekajući. Stižu ubrzo opet dva vozača ali sa jednim autom.
U 8.45 krećemo prekrasnom stazom, uživamo u veličanstvenom pogledu, penjemo se lagano – guštamo, sretni šta smo tu. Smjenjuju se sunce i oblaci, a mi uz dvije kraće pauze zadovoljni stižemo na Vošac – dom SAK “EXTREM” Makarska u 12.15h. Uoblaku smo, odmaramo, obidujemo, fotkamo. Dom je otvoren, toplo je, ali mi smo uglavnom vani – ugodno je.
Spremamo se za silazak, tri vozača sada kreću nešto ranije da bi sa jednim autom otišli u kotišinu po ona dva koja su tamo ostala, došli u Makar i dočekali nas ostale. Krećemo prema Makru u 13.30, lagano se spuštamo, u oblaku smo. Lagano oblak nestaje, a mi opet uživamo u prekrasnom pogledu, divimo se prekrasnoj stazi i opet sretni šta smo tu.
Opet dvije kraće pauze i eto nas u Makru, a tu upravo stižu naši vozači sa našim prevozom. Malo se dotjerujemo i 16.30h krećemo u civilizaciju – Makarsku na piće i kolače. O guštima, šta reći? U17.30h krećemo prema Sllitu i u 18.30h kući smo – zadovoljni.
tekst: Dušanka Grgić
foto & info: Salvatore Milano