Ove nedjelje neki su se odlučili spavati malo duže,popiti omiljenu kavicu i uživati u dokolici, odmarajući se na taj način od napornog tjedna. Drugi su odabrali lijepo druženje, popunili dva autobusa i otišli sa Itom i Antom u obilazak malo poznatih ali čarobnih lokaliteta dalmatinske zagore. Dva momka su, pak, odlučili zajahati bijelog konja.
Nisu otišli u Ogorje kod Kurobase niti u Brnaze kod Vukasovića, nego autom u G. Voštane pa prema Žlabinama. Da vas i u planini može zaustaviti policija i legitimirati uvjerili su se nakon 20 min hoda na cesti prema Žlabinama. Danas je zadnji dan lova pa su aktivirane planinske ophodnje. Sklonište Pd Jelinak iz Trilja na 1340 mnv lijepo je ali bezkorisno. Naime, zatvoreno je pa mu je i svrha upitna. Na Žlabinama (1400 mnv) slična situacija: sklonište zatvoreno pa nema potrebe dulje se zadržavati. Idemo dalje. Snijeg je mekan i dubok, ali Bocko je izdržljiv i uporan. Napredujemo najbrže s obzirom na stanje pod nogama. Prije nas nitko nije prošao. Nakon pet sati uspinjanja na vrhu smo. Treba to doživjeti. Osjećaj je poseban. Oko tebe samo blještavi snijeg u svim kristalnim oblicima, hladan vjetar neumorno ti brije lice, a ti umoran ali uzvišen. Prehladno je za dulje zadržavanje. Ni nizbrdo nije mnogo lakše . Četiri sata su bila dovoljna da se vratimo na polazište. Točno u suton.
Topli punč u Trilju nikad nije bio ukusniji.
Zahvaljujem Bocku na lijepom druženju.
Slike možete vidjeti u galeriji!
Napisao: Ž. Matošić