SOLINSKI PLANINARSKI PUT

Hrvatsko planinarstvo je odnedavno bogatije za još jedan planinarski put: Solinski planinarski put. Put se proteže po obroncima i grebenima Kozjaka i Mosora, planina koje okružuju grad Solin i njegovu okolicu i čijoj klimatskoj zaštiti ovaj grad, kao i njegov prethodnik – drevna Salona, zahvaljuje svoje postojanje. Ovaj planinarski put su osmislili, trasirali i označili članovi Planinarskog kluba «Split», a u okviru proslave sedamdesete godišnjice Kluba. Sadržajno i tehnički kvalitetan dnevnik s vodičem napisali su prof. Milan Sunko i Mladen Japirko. U prilogu je i informacijama bogata topografska karta puta Jadranke Nikolac, a cijela je knjižica i bogato ilustrirana fotografijama što ih je snimio Mladen Japirko. Dnevnik i vodič Solinskog planinarskog puta može se nabaviti u PK Split (p.p. 365, 21000 Split, tel. 098361-698), te u Turističkom uredu u Solinu. Cijena je 40 kuna, a uključuje i numeriranu značku koja se dodjeljuje planinarima koji prođu cijeli put. Put je podijeljen u tri etape, iako se dobrim tempom i ranim polaskom može obići u dva dana (ako baš morate, ali ne isplati se!). Obići ga se, međutim, može i na druge načine jer su pojedine točke i sekcije na njemu dostupne raznim stazama i iz raznih polazišta. Trasa puta kreće iz solinskog predgrađa Ninčevići, uspinje se na greben Kozjaka usponom Škrabutina, nastavlja grebenom Kozjaka preko vrha Sv. Jure, uočljivim ali razmjerno malo posjećenim područjem, gotovo planinarskom «sivom zonom» Bobanove i Markezine grede, Kliškim prijevojem i utvrdom Klis, te istočnim dijelom Kozjaka s Debelim brdom, da bi se spustila na naselja Kučine i Mravince te konačno završila na uzvisini Sutikva, nedaleko od solinskog predgrađa Japirko. Na trasi je 20 obaveznih kontrolnih točaka i jedna neobavezna je polu špilja Nugal na kozjačkoj litici nedaleko od Škrabutine, osigurana čeličnom sajlom i klinovima, ali koju traseri puta ipak preporučuju samo iskusnijim planinarima. Sajle i klinovi olakšavaju kretanje na još nekoliko mjesta duž puta. Na kontrolnim točkama nema pečata, već se obilazak dokazuje fotografijama.  Osim morfološki i botanički zanimljivih područja dalmatinskog krša, među kontrolnim točkama Solinskog planinarskog puta su i neka svjedočanstva čovjekova boravka na ovim planinama: crkvice, gradine, utvrde, stočarska naselja, stočarske i druge staze te drugi spomenici duge i bogate povijesti i kulture ovog kraja. S posebnim zadovoljstvom i ponosom naglašavamo da su postavljanje Solinskog planinarskog puta financijski pomogli (čitaj: omogućili) Grad Solin i Turistička zajednica Grada Solina, Na prvi pogled sitan detalj, ali kod nas vrlo rijedak slučaj da je «ne planinarska» javnost potvrdila opću vrijednost jednog planinarskog sadržaja! Solinski planinarski put je predstavljen javnosti u sklopu službenog programa proslave Male Gospe, Dana Grada Solina, uz medijsku potporu Solinske kronike, Slobodne Dalmacije, TV Dalmacije i lokalnih radio postaja. Turistički ured Solin je otkupio i dio naklade dnevnika za prodaju u svojoj prodavaonici. Nagovještaj nekog novog vremena?

SSP KT-9 SSP KT-4 SPP KT-2

Radovan Kečkemet
Preneseno iz «Hrvatskog planinara» br. 10, listopad 2003.
Napomena: Naknadno je postavljeno 11 tabli s 11 kontrolnih točaka.

Savjetujemo obilaznicima de budu jako pažljivi prilikom obilaska treće etape (od KT-12 do KT-21) radi dijelom neprohodnog terena do kojeg je došlo lomnjavom velikih borova, koje Klub nije uspio ukloniti. Možda je najpametnije da se strpe dok ti radovi ne budu napravljeni, kojom prigodom će se postaviti i table s kontrolnim točkama kao na području s kontrolnim točkama KT-1¸- KT-11.


Planinarski put Dalmacija

Planinarski klub Split” je 1978. godine trasirao, označio i organizirao Planinarski put “Dalmacija”. Put se proteže planinama Srednje Dalmacije u dužini od oko 120 kilometara označene staze. Obilazak organiziranih planinarskih puteva ima svoje sljedbenike, jer pružaju određen smisao kretanja planinom ili planinskim područjem. Kretanje određenom obilaznicom daje zaokruženu cjelinu, što ostavlja kompletniji i trajniji dojam na određeno planinarsko područje. Planinarski put “Dalmacija” započinje na Labištici, pa preko Opora, Kozjaka, Mosora i Omiške Dinare, završava na Biokovu. Osim planina i vrhunaca na kojima su kontrolne točke, na tom putu su i druge zanimljivosti, npr. Tvrđava Klis, špilja Vranjača, srednjovjekovna gradina na hridi iznad Omiša i Malakološki muzej u Makarskoj. Ovih nekoliko posebno istaknutih mjesta obvezne su kontrolne točke na planinarskom putu. Skraćenica ove planinarske obilaznice glasi : “PPD”. Ima tiskan poseban dnevnik puta u čiju je cijenu uključena i ZNAČKA PRIZNANJA! Na ovom relativnom dugom planinarskom putu treba ostvariti 20 kontrolnih točaka i dokazati ih fotografijama priloženim u dnevniku puta. Noćenje je moguće u planinarskim kućama na Kozjaku, Mosoru i Biokovu vikendom, a za najavljene skupine i u ostalim danima u tjednu. Vremenske prilike za obilazak su najpovoljnije u kasno proljeće i ranu jesen. Ljeti uspon treba poduzimati rano ujutro, zbog vručine. Ljeti valja računati s nedostatkom pitke vode u bezvodnom kraškom području, a zimi na sniježni pokrivač i snažan vjetar. Bura je osobito neugodna na Biokovu zbog hladnoće, a može biti i opasna sa svojim naletima preko 100 kilometara na sat. Za obilazak ima više mogućnosti i to:
– linearno – od prve do zadnje kontrolne točke, ili
– kombinirano – dijelom linearno, a dijelom koristeći prilazne markirane putove iz pojedinih naseljenih mjesta uzduž moske obale.

KT 1 Planinar.puta Dalmacija KT 2 Planinar.puta Dalmacija

Pregled obilazaka PPD-a po dionicama:

I. dionica

Željeznička postaja Labin Dalmatinski, odakle na vrh Labištica (701 m), i natrag u Labin za 2 sata hoda. Nastaviti markiranom stazom na Opor, vrh Crni krug (650 m) za 2 sata. Dalje nastaviti do planinarske kuće “Malačka” još 2 sata hoda. Vremenski je moguće istog dana ostvariti i KT Sv. Ivan Biranj (631 m), te nastaviti do planinarskog doma “Putalj”, u kojem je moguće noćenje. Dakle, ukupno 10 sati hoda.

II. dionica

Od planinarskog doma “Putalj”, najprije na greben, i zatim zapadno na KT Sv.Luka i natrag do putokaza na grebenu, zatim istočno grebenom još 3 sata do KT Sv.Jure (677 m). Nastaviti dalje do KT tvrđava Klis još 2 sata hoda. Dakle, ukupno 8 sati hoda. Autobusom u Split.

III. dionica

Tvrđava Klis se može posjetiti iz Splita autobusom za Klis. Iz Klisa-Grlo može se krenuti na Debelo brdo i zatim na Lugarnicu za 4 sata hoda.Od Lugarnice na vrh Ljubljan (1262 m) za 2 sata hoda. Dalje, nastaviti istočno grebenom i za još 2 sata se stiže na planinarsko sklonište “VICKOV STUP”(1325 m).Odatle, silaz na južnu stranu grebena i za 1 sat se stiže u planinarski dom Umberto Giromettra” (900 m). U domu mogućnost noćenja. Ukupno 10 sati hoda.

IV. dionica

Posjet mosorsko-planinskoj ljepotici špilji VRANJAČI koja je također kontrolna točka. Za posjet Vranjači koristimo autobusnu vezu Split – Kotlenice, nekoliko puta dnevno.

V. dionica

Za obilazak KT Sv.Jure – Kozik (1318 m) postoje dvije mogućnosti. Iz Splita autobusom za selo DUBRAVA (zaseok Čotići) i dalje markiranom stazom na vrh Kozika i natrag za 5 sati hoda. Druga mogućnost je od planinarskog doma “Umberto Girometta” na Kozik za 5 sati, zatim silaz u selo Dubrava za još 2 sata i autobusom u Split. Dakle, ukupno 7 sati hoda.

VI. dionica

Iz Omiša (markirana staza polazi od obale kod tvornice tjestenine “Cetina”), stazom preko Borka na vrh Imber (864 m) za 3 sata. Zatim, silaz do vode i u napušteni zaselak i odatle markiranom stazom ispod grebena na Tvrđavu (Kulu) za 2 sata hoda. Nakon toga silaz u Omiš za još 2 sata.
Ukupno 7 sati hoda.

VII. dionica

Iz sela Bast uspon na KT Sv. Ilija (1640 m ) i silaz istim putem za 9 sati hoda. Postoji mogućnost nastaviti u istočnom smjeru stazom (BPS) iza Kuranika i na Motiku, odnosno na Osičine (lovačka kuća) i silaz u selo Bast za ukupno 10-11 sati hoda.

VIII. dionica

Iz Makarske preko sela Makar do podnožja Vošca (Štrbine) za 3 sata hoda. Zatim, na vrh Vošac (1421 m) i natrag na stazu za 1 sat hoda. Tu se u blizini nalazi nekadašnji planinarski dom. Stazom nastaviti u pravcu sjevera na vrh Sv. Jure (1762 m). Za orjentaciju služi nam TV toranj. Sa vrha natrag u Makarsku za još 4 sata što ukupno iznosi 10 sati hoda.

U Makarskoj posjetiti Malakološki muzej što je također kontrolna točka.


Splitov klinčani put

Još daleke 1953. godine član Planinarskog kluba “Split” gospodin Petar Dragičević, po zanimanju kamenoklesar, uhvatio se u koštac sa stijenom Kozjaka. Izgradio je i osigurao klinovima i čeličnom užadi put kroz stijenu Kozjaka. Put se i danas dobro održava i svojom atraktivnošću privlači mnoge planinare.Za one koji ne znaju prilaz je iz Splita do Solina prigradskim autobusom (br.16)- od autobusne postaje Ninčevići markacijom s oznakom SKP (Splitov klinčani put) na sjever, najprije kroz zaselak, a iza njega lijevo u zapadnom smjeru kroz borovu šumicu širokom požarnom stazom.
Nakon 40 minuta je križanje gdje treba skrenuti desno prema Šinkuku (kamen osobita oblika). Odatle uzbrdo označenom stazom koja sječe požarni put (njime lijevo do nastavka iznad požarnog puta). Slijedi uspon kroz gustu makiju i uz neugodne sipare (paziti na oznaku SKP!) prema razvedenim stijenama. Tu počinje put kroz stijenu koji je osiguran klinovima i čeličnom užadi. Nakon kraće jaruge izlazi se na vrh stijene do putokaznog stupa. Od stupa desno hrptom za 20 minuta na Sv.Juru (676 m) ili lijevo prema planinarskom domu “Putalj” za 3 sata hoda.

Opor Crni krug Kozjak